Mnoge zemlje nalaze se u problemu nezaposlenosti, pa tako i našu zemlju nije mimoišao talas te svjetske nevolje.
Na svakom koraku govori se o tom problemu, ne zna se kako ga prevazići, a sastanci političkih partija, nevladinih organizacija i sindikata na tu temu su neizbježni. Može li se smanjiti nezaposlenost, odnosno kako povećati proizvodnju? Teško je izdvojiti koga ova svjetska pošast najviše pogađa, ali na prvom mjestu bi se reklo da su to mladi. Tek što su završili škole, fakultete, a susreću se s prvim, gotovo neprevaziđenim pitanjem: kako se zaposliti?
Tu ima nekoliko varijanti kako doći do radnog mjesta. Prvi je, najmanje učinkovit, odmah se prijaviti na berzu rada i čekati hoće li te pozvati da se upraznilo neko radno mjesto, a uspjeh ovakvog načina je minimalan. Drugi način je surfanje po Internetu, ne bi li se tu negdje ukazala neka šansa ili se odvojiti od kuće, pa pješke jurcati u nadi da će se naletjeti na nekoga ko ima rješenje. Na ovaj način će se prije spasti s nogu nego što će ćorava koka zrno naći. Mnogo bolje je upregnuti svoje roditelje, koji će preko nekih veza, preko nekih prijatelja uspjeti svojoj kćeri ili svom sinu naći pogodno mjesto. Na ovaj način sve se daje u ruke roditeljima, pa se mirne duše može prepustiti kafićima i tinejdžerskom landranju.
Uz još neke druge mogućnosti, koje slabu daju fajdu, najsigurniji način da se dođe do posla je pomoć stranaka. Obavezno je da se mlad čovjek što prije učlani u neku političku partiju, a ponajbolje onu najuticajniju, pa se odmah na početku iskazati kao vrijedan i domišljat član. U pravo vrijeme, kad se prilika pokaže, nekako diskretno priopćiti da nemaš posla, da je bez para obavljati partijske dužnosti dosta neprijatno. Negdje oko izbora, a ne mora biti u to vrijeme, sigurno je da će oni koji u stranci vode kadrovsku politiku, ali ne samo oni, pohitati da perspektivnom kadru nađu adekvatno mjesto.
Ovaj način je najuspješniji, samo treba paziti kako se ponašati unutar stranačkih krugova. Najbolje je biti što više šutljiv, a o ideološkom pravcu ne treba se izjašnjavati, kao i o kadrovskoj politici, jer se treba prisjetiti kako si ti sam bio primljen. Naravno da se podrazumijeva kako je potrebno u tim okolnostima pokazati svoju inteligenciju, pa se nigdje ne zatrčavati, onda ćeš biti imenovan u mladu gardu te stranke. A i samom partijskom vrhu biće drago što u svojim redovima ima prespektivnog mladog čovjeka, pa će tako mladi čovjek imati sigurnost svog posla.
Naravno da u takvim okolnostima, u partijskom okruženju, postoje mnoge prepreke koje valja prevazići. Veoma je opasno u unutar partijskim previranjima opredijeliti se nasumice, često je mudrost šutnje zlata vrijedna. I ako naš mladi čovjek uvidi da stranka u političkom smjeru ide krivo, ne pokušavati ispraviti krivu Drinu, na prvom mjestu treba se sjetiti da mu je ta partija omogućila zaposlenje. Valja nekada i progutati gorak zalogaj.
Takvi mladi ljudi tokom vremena sve će se više uvjeravati da je put partije u koju je ušao dobar i ispravan, posebno stoga što se mnogo ne razlikuje od ostalih stranaka. Tako partija osnažuje, njena budućnost je sigurna u novim kadrovima. A mladi čovjek, tokom vremena, uvjerava se da je veoma važan za partiju i da je na početku izabrao pravo mjesto, mada je to bilo slučajno. I upravo na ovakvim kadrovima opstoji svaka naša partija, oslanja se na mnoštvo mladih ljudi, koji su veoma lojalni.
Tako je umrežen naš društveni život, sačinjava ga mnoštvo partijskih aktivista koji vladaju ovom društvenom javom. Pa kada se među njima u većem broju nađu oni poslušni i neobrazovani, ništa za to, oni su partijci u koje vlast ima povjerenja. Stoga smo došli u situaciju da prisustvujemo negativnoj selekciji, jer oni pametni i nadareni ne žele da budu poslušni partijski aparatčiki. I naše društvo se nalazi u situaciji da na važnim funkcijama sjede neznalice, a da nadareni mladi ljudi i dalje čekaju rezultate iz biroa rada ili sa nekih konkursa.
Postavlja se pitanje do kada će naše stranke, posebno one najvažnije, biti i gospodari svih važnijih radnih mjesta! Sve dotle dok se ova država drži višepartijske vladavine, što znači da sve segmente društva pokrivaju oni koji imaju partijske knjižice.
Šta mislite kakva je situacija u malim sredinama, gdje je doći do radnog mjesta i te kako teško? Ne mislim na fizičku radnu snagu, koja takođe vodi boj s nezaposlenošću. Tamo najčešće jedna stranka, veoma rijetko dvije, drže sve u svojim rukama. Svi su direktori, svi su u nadzornim odborima, u raznim komisijama pripadnici te određene stranke. I sve je začepljeno, nigdje ne može da propuše svježi vazduh.
Dok se kod nas i pamet mjeri po stranačkoj pripadnosti, mi ćemo slabo napredovati, jer će ostati po strani oni koji nisu "uvezani", koje ne zanima politika, nego samo stručnost i umijeće.