Stariji čitaoci možda se sjećaju talijanske crtane dječje serije koja se nekada prikazivala na malim ekranima. Svaka epizoda te serije završavala se vapajem Kalimera, malog pačeta: "Nepravda, pa to ti je!" A danas je naš čovjek na svakom koraku suočen s nepravdom, bilo da se to dešava u državnim kancelarijama, pred mnogobrojnim šalterima, na sudovima, u dućanima, kod doktora, na ulici. Nepravda se čini čovjeku jer nije jednakopravan ili mu to samo tako izgleda, te naš prosječan stanovnik trči da se od te nepravde zaštiti u torove, u plemena, u nacije, u političke partije.
Čovjek se tako na razne načine štiti od drugoga, od onih koji su drugačiji od njega, jer smatra da od njih dolazi najveća opasnost. A ne razmišlja da je on sam u drugim slučajevima upravo taj drugačiji. I tako dolazi do nesporazuma, do antagonizma. Treba li napomenuti da je nepravda teža od nedostatka para u džepu, pošto se ona mnogo komplikovanije rješava, ponekad je među ljudima gotovo nemoguće uspostaviti jednakopravnost.
Mnogi naši neuki političari komentarišu sudsku presudu iz Strazbura po tužbi Sejdić-Finci kao jednostrano, tehničko pitanje. Ali u toj presudi nalazi se suštinska izmjena da u našoj zemlji ne treba da vladaju tri konstitutivna naroda, nego pripadnici raznih manjina. Zapravo treba omogućiti svim pojedincima mogućnost da budu jednaki sa Bošnjacima, Srbima i Hrvatima na svim državnim razinama, pa i u društvu. Tu se već zadire i u ustavne odredbe, jer ne bi trebalo da se ni po čemu izdvajaju vodeća tri naroda.
Ima nekih pojedinaca i sada koji se izjašnjavaju da su po nacionalnosti Bosanci. Često se čuje iz usta konstitutivnih naroda kako ta odredba nije nikako u redu, jer ne mogu da postoje Bosanci kao nacija. Tako Bošnjaci, Srbi i Hrvati preuzimaju na sebe ulogu da samo oni određuju smije li se izvjesna osoba nacionalno određivati kako hoće. Već se tu suočavamo s nepravdom da ima onih s više prava od drugih. A fino su ovu zemlju ta tri naroda međusobno podijelila, ma koliko izgledalo da se stalno prepiru. Vodeći ljudi vladajućih naroda sasvim se fino druže, a narodima ostavljaju da se glože, pa ne mogu ni svoju djecu da vode u iste škole.
A onda, analogno uzurpiranju vlasti od Bošnjaka, Srba i Hrvata, tako se ponašaju i u drugim segmentima društva. Ovih dana je aktuelna kriza u Fudbalskom savezu BiH, gdje ne popuštaju pred zahtjevima FIFA da se izabere jedan predsjednik, jer evropski fudbalski čelnici hoće da imaju kontakt s jednim odgovornim čovjekom, a ne da pregovaraju s trojicom. Ali ne, mi smo ovu zemlju podijelili na troje pa će tako i u loptanju da bude. Zaista ne znam u čemu je važnost predsjednika Fudbalskog saveza da mora na čelu biti troglava aždaja, osim sujete i lične koristi. I svi kažu da će zbog toga možda biti naš fudbal izbačen iz Evrope.
Često se čuje od srpskih rukovodilaca u Republici Srpskoj da Bošnjaci, Hrvati i drugi pripadnici manjinskih naroda ni po čemu nisu ugroženi. Možda je to tako, ali bih više volio da o tome progovore sami nesrbi, zašto se uvijek kao mentori pojavljuju ti iz većinskog naroda. Ako o nepravdi u bilo čemu u Sarajevu govore Hrvati i Srbi, to je vjerodostojnije nego da Bošnjaci trućaju kako je u ovom gradu u nacionalnom smislu sve u redu. Daleko smo od toga kada će se manjinski glas više rešpektovati, kada ćemo što više zastupati pozitivnu diskriminaciju.
Posebno je pitanje pravednosti u našim sudovima. Možda da se sudije dobro drže prava, ali niko ne može da bude uvjeren da je naše pravosuđe pravedno. Mnogobrojne važne ličnosti u sudu budu oslobađene krivice, kao u nedostatku dokaza ili je tužba neuvjerljiva. Nije moguće da u zemlji koja je u velikoj mjeri pokradena niko važan nije završio iza rešetaka. A mali čovjek će sigurno platiti kaznu za nepropisno parkiran auto. Očigledno je da se radi o nepravdi. A sudska vlast je jedan važan stup države i društva.
Ono što najviše bode oči je mnoštvo primjera gdje radnici mjesecima, a i godinama ne primaju plate. To je izmišljotina samo država na Balkanu, jer u svijetu radnici se bune zbog malih plata ili uslova rada, a nikada zato što nisu nikako primali novčane nadoknade. U takvim slučajevima tamo se fabrike zatvaraju. A ovdje svi su gluhi što radnici nemaju od čega da žive, političari se uglavnom bave kadrovskim premetaljkama. Ta nepravda da se ne primi novac za rad krajnji je bezobrazluk naših vlasti.
U novoj vlasti koja se tek formira nije se čulo o tome da će koliko-toliko stupiti u borbu protiv mnogobrojnih nepravdi. Naravno da se sve ne mogu ispraviti, ali barem da se učini nešto gdje je očigledno u pitanju egzistencija ljudi. Umjesto toga naše velike stranke se dogovaraju o koalicijama, o načinu kako će one druge nadmudriti. A nema ni govora kako treba razvlastiti Bošnjake, Srbe i Hrvate, jer je bogohulno biti za jednog malog čovjeka, važan je samo kolektiv.