Dvije veoma upečatljive odluke donio je OHR tokom ovih toplih avgustovskih dana učinivši bar malo dinamičnijom i zanimljivijom političku scenu u Bosni i Hercegovini. Prva OHR-ova odluka je da formira komisiju koja će navodno uspjeti da popiše državnu imovinu, a druga da rehabilituje četvoricu od pedesetak još prije pet godina smijenjenih funkcionera SDS-a.
Ipak, političarima, medijima i javnosti puno je zanimljivija druga odluka jer je njome rehabilitovan Dragan Kalinić, bivši lider SDS-a kojeg je Pedi Ešdaun smijenio krajem juna 2004. godine zbog nesaradnje s Haškim tribunalom. Preciznije rečeno, mjesec dana nakon što je Karla del Ponte boraveći u Banjaluci zamolila Kalinića da prenese poruku Radovanu Karadžiću i nagovori ga da se preda, jer ako ga NATO uhapsi neće živ stići do Haga. Niko tada Kaliniću nije vjerovao da ne može prenijeti tu poruku, niti je poznato da li je to Kalinić i uradio, ali je, gledano iz današnjeg ugla, u najmanju ruku zanimljiv splet slučajnosti da je nakon te posjete po Beogradu počeo da ordinira doktor alternativne medicine Dragan Dabić.
I dobro. Danas se situacija znatno razlikuje od one od prije pet godina. Karadžić je u Haškom tribunalu i spremno dočekuje suđenje dajući naokolo ekskluzivne intervjuue svjetskim medijima, ne pokazujući ni najmanje kajanje niti da se osjeća odgovornim za zločine koji su mu stavljeni na teret u optužnici. Valentin Incko, što je veoma dobro, ne pokazuje nimalo volje da vlada Ešdaunovim metodama, nastavio je trend uklanjanja sankcija prema osobama koje su bivši visoki predstavnici smijenili, a sve u znaku zvanične politike transformacije OHR-a u EUSR.
Zvanično, to je savim ispravan put kojim je krenuo Incko. Činjenica da u jednoj državi postoji institucija koja može dekretom smjenjivati izabrane funkcionere i zabranjivati im bilo kakvo javno djelovanje, kršeći njihova ustavom zagarantovana prava, bez obzira na to šta im je stavljeno na teret, pokazuje da je ta država klasični protektorat.
Sa druge strane, iako su manje-više sve ovo poznate stvari, veliki broj političkih stranaka u BiH u svom djelovanju ima jasno ukalkulisanu moć OHR-a, te se prema njemu odnose kao prema poželjnom sudioniku političkih procesa, ova strategija kratkoročno može dati nekakav rezultat, ali dugoročno gledano od BiH pravi institucionalnog invalida, nesposobnog da samostalno odlučuje o svojoj sudbini. Ovakav odnos stranaka uveliko je pothranjivao i lične ambicije pojedinih OHR-ovih službenika, što je otvaralo mogućnosti manipulisanja ovlaštenjima, što baca i sasvim novo svjetlo na samu opravdanost mandata visokog predstavnika.
Gledano iz ovog ugla, rehabilitacija Dragana Kalinića može ali i ne mora da ima bilo kakav politički uticaj na političku scenu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, prvenstveno zato što se Kalinić još nije javno izjasnio želi li da se vrati u politički život. Dok to ne uradi sve je u sferi spekulacija, pa i pitanje zašto je i ko "stvarno pomilovao" Kalinića.
Ako se ipak Kalinić odluči na povratak zato što se navodno zakleo na vjernost pojedincima u OHR-u kako će uraditi sve da sruši vlast SNSD-a i Milorada Dodika, odgovor na pitanje šta stvarno može Kalinić je više nego jednostavan. Ne može uraditi gotovo ništa. Obrazloženje slijedi.
Kalinić jeste iskusan političar, tačnije politički mešetar, koji je karijeru počeo kao komunista, pred rat se priklonio reformatorima Ante Markovića, a spletom raznih okolnosti našao se u SDS-u. Kalinić je uspješno preživio sve političke turbulencije kroz koje je prolazila ta partija uz pomoć Momčila Krajišnika, da bi mu ovaj ostavio u amanet SDS, ali i funkciju predsjednika Narodne skupštine RS, nakon što je uhapšen i deportovan u Haški tribunal.
Politički uticaj je polako gradio, uglavnom raznim spletkama, nametao se kao centralna figura i neko bez koga se ne može donijeti nijedna odluka pa ni u mjesnoj zajednici. Znao je istovremeno igrati s više skrivenih karata u rukavu, u javnosti je djelovao sigurno i da zna šta radi, ali ipak u ključnoj partiji nije uspio Ešdauna uvjeriti da ne pomaže Karadžiću.
Kalinić ne zna da napravi stranku, strukturu, bazu i nadgradnju, niti ima strpljenja da se godinama bori za vlast. Uvijek je na funkcije dolazio preko zaštitnika u partijama koje su već bile na vlasti.
Tačnije rečeno, Kalinić nije bio u stanju ni da sačuva vlast koju je imala SDS. A ona je još početkom 2000. godine bila veoma jaka. Svojim kadrovskim i političkim spletkama potpirujući unutarstranačke sukobe on je doprinio da se SDS za nekoliko godina uruši iznutra. Ne poštujući institucije RS on ih je urušavao radi političkih poena. Potpirujući korupciju i odobravajući stranački kriminal Kalinić je obesmislio učešće te partije u vlasti. Takva politika je kulminirala početkom 2006. godine, kada se raspala i koalicija s PDP-om i kada je na vlast došao tada opozicioni SNSD.
Kalinić jeste smijenjen godinu i po dana ranije, ali put koji je trasirao partiji kojom je vladao bio je više nego jasan. Ni Dragan Čavić poslije njega nije mogao da promijeni taj trend niti da reformiše SDS, već je postao žrtvom unutarstranačkih sukoba, koji traju u toj stranci i danas.
Zato prije odgovora na pitanje hoće li se Dragan Kalinić vratiti u politiku treba postaviti pitanje kako? Preko SDS-a teško pošto ga tamo ne žele ni Bosić niti veliki dio sadašnjeg rukovodstva jer su izbori veoma blizu, a Bosić potpisuje izborne liste. Prošle godine, tamo negdje u oktobru, Bosić nije dozvolio da se pročita njegovo i Čavićevo pismo na sjednici Skupštine stranke, pa su Bosića zajedno javno optužili da je prevarant i manipulator, pa kako bi sad dozvolio da mu se tek tako ušeta u stranku?
Preko Čavićeve Demokratske partije? Iako Čavić ostavlja takvu mogućnost, pa i ako je održavao stalni kontakt s Kalinićem, bez obzira na to što je Kalinić direktno stajao iza njegovog izbacivanja iz SDS-a i instaliranja Bosića kao privremenog rješenja, teško da bi pristao da Kalinić obavlja bilo koju značajniju funkciju u tek registrovanoj stranci, kojoj predstoje veći višegodišnji infrastrukturni radovi "na terenu", ukoliko želi da igra bitniju političku ulogu na izborima 2014. godine.
Da osnuje vlastitu stranku? Kako kad to Kalinić ne zna niti hoće da radi? Stoga, ako su tačne spekulacije da je Kalinić rehabilitovan da bi rušio Dodika s vlasti, onda možda postoji i tajni plan o njegovom instaliranju u strukture SNSD-a, kako bi i njega, kao svojevremeno SDS, "izgrizao iznutra".