U vreme dok ovo pišem, ispratismo Predsednika Svih Predsednika preko okeana u američki zagrljaj Onom Sa Grčem Na Licu. E sad, da li u zagrljaj ili sumo rvački zahvat, to je na mašti marljivog čitaoca ovih redova da sebi predstavi. Stislo mi se oko srca u zebnji da ga neće ko prevariti usput, uzeti mu pasoš i pare, a možda i izgubi cedulju sa adresom kuda treba da ide.
Ma, što mu adresu ne napisaše na ruku k'o nekad što je naš svet radio kad je odlazio u nepoznato. Setim se, onda, da Njemu Amerika nije nepoznata, da je tamo bio i viđen i drag gost, te da mu je Madam Olbrajt kao druga demokratska majka bila, pa odahnem. Mediji u Republici Srpskoj ga ispratiše kao vojvodu, a iz Sarajeva poručiše da tamo ostane što duže ili da uzme državljanstvo, ne daj bože šta goreg. Onog S Grčem Na Licu Republika Srpska je tako pratila u Irak. Vratiće se MiHa u BeHa, a nama ne gine nova uBleHa. Čitam da je Onaj Sa Grčem Na Licu već najavio posetu dijaspori (moderan naziv za izbeglice) da im predstavi Projekat `Sve će vas tužim` i tako oslabi njemu nadasve omiljenu Republiku Srpsku. Kada bi psihologija ili psihijatrija dala svoju reč, verovatno bi palo i tumačenje da nas Onaj Sa Grčem Na Licu zapravo jako voli jer, kako kažu, samo iz velike ljubavi mržnja se rađa. Da bi čovek toliko mrzeo, morao je jako da voli, ali pokušavam da dokučim da li je to reverzibilan proces, pa će nas opet ludo voleti.
Onaj Koji Se Jedino Pita ima prednost još u jednoj činjenici: ne mora da strepi da li će ga prilikom puta u Vašington ili Brisel neko isporučiti opoziciji, kao što se to Vladi Republike Srpske desilo 2005. godine. Prvo, čovek je i predsednik Vlade i Predsednik Svih Predsednika, pa su male šanse da poludi i u nekoj večeri i uz pićence prozbori: `Evo vam ih, pa radite šta hoćete`. Drugo, već se svečano oblače i umivaju za doček Vođe Svih Vođa, a, bogami, spremaju i odgovor zašto je prokišnjavala sportska hala tokom košarkaške utakmice prvaka našeg univerzuma i najznačajnijeg sportskog kluba našeg naroda. Ja tipujem da je bila diverzija i da su neki elementi namerno bušili krov dok je Vođa Svih Vođa rešavao pitanje naše budućnosti. Neka se nasekira i to mu poljulja koncentraciju dok igra tute-mute, odnosno obara ruku sa Onim Sa Grčem Na Licu, te tako sebi oslabi pregovaračke pozicije i nama potamni svetlu budućnost.
I Hercegovina je centar našeg univerzuma ovih dana. A i šire. Zajedničko ulaganje, odnosno zajednička firma koja će dići kredit da gradi dalje termoelektranu. Privatizacija na mala vrata, bez tendera, bez javnog poziva. Mi imamo 49, a oni `samo` 51 posto. Ali, k'o biva, mi ćemo se više pitati. Naravno, onaj famozni sindikat se ne oglašava da sada pita i galami da ne da privatizaciju, sa sve ostalim paroloma koje su svojevremeno izvikivali kada je bila priča o projektima koji se zvaše Power 1, 2 ili 3 ili šta već ono beše, ako se naša kolektivno kratka pamet uopšte seća. Glasam i ja da se nešto dešava, da se radi i gradi i ističem to da ne bih dobila opet etiketu državnog neprijatelja ili, ne daj bože, neprijatelja vizionarstva. Odavno sam među onima koji godinama vape da se skrati i prekrati birokratsko nadmudrivanje kada su investicije u pitanju. Ali, samo podsećam da dok je divno da radnici rade, pa će procvetati Gacko (a i šire), kako se to uklapa sa projektom turističkog kompleksa koji će, kažu, graditi Slovenci, te aerodromom u Trebinju u čisto turističke svrhe jer, bože moj, nisu dovoljna ona tri (Podgorica, Tivat, Dubrovnik) u prečniku od 50 kilometara. Naime, WWF International, koji se bavi ekološkim pitanjima i pitanjima održivog razvoja, u svom izveštaju od maja ove godine (sveže, znači) objavio je koliko zagađenje nose termoelektrane u Evropi i kako se to odražava na klimu, na primer. WWF finansira više od 2.000 projekata u svetu i zapošljava oko 4.000 ljudi širom planete. Početnu analizu obezbedio je European Pollutant Emission Register (EPER) i Community Independant Tarnsition Log (CITL) iz European Union Emission Trading Scheme. Da skratim, sve iz institucija Evropske unije, a prema kojoj se i mi, evo, spoplićemo tumarajući do njenih vrata. Trideset najvećih termoelektrana zagađivača u Evropi, odnosno termoelektrane sa najvećom emisijom ugljen-dioksida prošle godine je ispustilo u atmosferu 393 miliona tona ugljen-dioksida, što je 10 posto ukupne emisije ovog gasa u EU. Među tih 30 je i češka Prunerov sa 1.070 grama ugljen-dioksida proizvedenog (i emitovanog u atmosferu) po kilovat-satu energije. I dok je ruda koja će kao energent služiti za buduću termoelektranu u Stanarima mnogo čistija, ruda u Gacku je veći zagađivač jer, pored ostalog, problem je u visokom procentu krečnjaka koji je u njenom sastavu. Moje nade su ogromne da će mešovita srpsko-češka družina imati na umu i taj ekološki faktor kada se jednom desi da ugledamo i projekat, studiju i strategiju zaštite čovekove okoline. Čisto informacije radi, u narednih 20 godina najveći zagađivači u Evropi moraće da budu stavljeni van pogona, procena je pomenutih institucija. Ostala pravila i procedure koje se nameću kada bi neko, recimo, sad hteo da pravi termolektranu u EU, ostavljam entuzijastima da pogledaju na internet adresi EU i relevantnih institucija zemalja članica. Pošto je očigledno plan da mi na ta evropska vrata još zadugo nećemo, onda smo otvorili vrata Evropi za ovakve i slične projekte. Ma, nek' je Evropa kako god, pa makar mi kašljali i znojili se još sto godina! Neka je udaren kamen temeljac za neki evropski pravac, pa makar bio njima za ovamo, a ne nama za tamo.
Možda ima i neka strategija da će turisti koji će masovno sleteti na aerodrom u Trebinju, pa pohrliti u budući srpsko-slovenački turistički kompleks, brže dobiti preplanuli (pocrneli) ten. Ne znam. Teško mi je nekad da dokučim vizionarstvo, jer podaci nisu baš dostupni, a nemam natprirodne telepatske moći. Nekako se bojim da Slovenci iznenada ne kažu da otpada taj kompleks zbog zagađenja, ali zemlja im ostaje, pa krenu sa proizvodnjom hrane, recimo, jer gde ćeš naći bolji izvor toplotne energije za plastenike od one koju proizvodi termoelektrana. Toliko bi se tom energijom plastenika mnoglo napraviti na plodnom Popovom polju (a i šire!), na primer, da se može hraniti sva turistička i domaća družina i Crne Gore i cele okoline Dubrovnika. A i šire!
Procedure za sve ove projekte ostavljam, ipak, Komisiji za reviziju privatizacije, s obzirom na to da se upravo Veliki Vođa Svih Vođa zalaže za red i zakon i da je zbog toga oformio i specijalnu komisiju i specijalno tužilaštvo za specijalce u kriminalu. Bar je procedura za investiranje pojednostavljena: dođeš i kažeš da hoćeš da investiraš i to je sve što moraš da uradiš. Izraziš dobru volju i nameru, a studije, projekti i tender će doći posle udaranja kamena temeljca. Malo mi zebu noge jedino od pomisli da bi se iz domaćeg kuvara mogao izvaditi opet recept poznat u Republici Srpskoj kao `Kličković temeljac`.
No, možda se ja bezveze samo sekiram. Kad ovi redovi dođu do vernih čitalaca, Veliki Vođa Svih Vođa će se vratiti pobedonosno iz belog sveta, objasniti da nas je spasio, a mene klapiti po ušima zbog neke tamo skepse oko projekata ili procedura. Naravno, podsetiće me da je upravo ON izvukao Republiku Srpsku iz beznađa i mraka i da je upravo zahvaljujući Njemu opstala, a ja Njega da mu je vlast prodata upravo uz neka pićenca u Vašingtonu i Briselu zato što su tadašnji Vladini mališani bili neposlušni tadašnjem predsedniku svih predsednika, jer da su ga slušali, sadašnji Predsednik Svih Predsednika ne bi imao uopšte oko čega da pregovora, a mi strepimo. Projekat Onog Sa Grčem Na Licu bi još tada bio ostvaren.
A možda se u Americi udara kamen temeljac za evropski pravac.