Zahuktala kampanja koja se u bh. medijima vodi protiv protokola Silajdžić Dodik, i još više protiv njegovih direktnih potpisnika, nema mnogo veze sa samom reformom policije, niti za stvarni cilj ima reafirmiranje ranijeg protokola, koji je predložio visoki predstavnik, gospodin Lajčak.
Bez obzira na izvjesne retoričke razlike, i na znatno veći obim Lajčakovog protokola, riječ je ipak o dva kompatibilna i komplementarna dokumenta, koji u svakom trenutku mogu biti udruženi u jedinstven budući protokol, koji na nivou naslova ne mora nužno biti vezan za bilo čije direktno autorstvo ili sponzorstvo.
U stvari, jedina suštinska razlika - zbog koje u Evropskoj komisiji ipak imaju izvjesne rezerve prema potpisanom dokumentu - vezana je za pitanje budžetskog finansiranja buduće policijske strukture koja će biti uspostavljena na državnom nivou: u Briselu smatraju da tzv. konsolidirani budžet, kao dio potpisanog protokola, nije u skladu sa principom da finansiranje državnih policijskih snaga treba da se vrši iz jedinstvenog i neprikosnovenog državnog budžeta, te će vjerovatno biti potrebno da se ova primjedba Brisela direktno uvaži i da se bilo kakav konačni protokol o reformi policije proširi odredbom o jedinstvenom budžetu, o kojem će se odlučivati na nivou države.
Taj jedinstveni budžet za finansiranje policijskih snaga na državnom nivou prilikom svakog usvajanja u obzir može i treba da uzima sugestije sa lokalnog nivoa, ali - da bi djelovao u skladu sa tri evropska principa - nikako ne smije da sadrži ugrađen mehanizam za vlastito blokiranje, koji bi lokalnim interesima omogućio da u bilo koje doba, po sopstvenom nahođenju i nekakvom arbitrarnom upotrebom principa veta, zaustavljaju donošenje i korištenje budžeta na nivou države. Vjerujem da će i među onim potpisnicima postojećeg protokola, koji su do sada izričito insistirali na tzv. konsolidiranom budžetu, na kraju prevladati svijest o potrebi da budžet za finansiranje policijskih snaga na nivou države bude oslobođen bilo kakvih mehanizama za blokadu, koji bi u pitanje mogli da dovedu i samo efikasno funkcioniranje tih snaga.
Što se tiče stvarnih motiva autora ove orkestrirano histerične kampanje, njih treba tražiti u nastojanjima da se na jedan perfidan način stvori slika da u ovoj zemlji ljudi ne mogu da proizvedu nikakvu vlastitu alternativu dogovorima koji se odvijaju pod patronatom izvjesnih krugova unutar međunarodne zajednice.
Krajnja svrha obezvrijeđivanja potpisanog dokumenta i samog čina dogovaranja domaćih političkih snaga leži u pokušajima da se na bh. političku scenu ponovo vrati tzv. aprilski paket amandmana na trenutno važeći ustav, odnosno, da se na scenu vrate oni bezbojni likovi koji su se i prije više od godinu dana, kao i sada, utrkivali u nastojanjima da bh. parlament učine spremnim da po svaku cijenu usvoji te amandmane i na taj način osigura trajni legitimitet sadašnjem privremeno važećem, ali sasvim očito nefunkcionirajućem, ustavnom aranžmanu.
Ne treba posebno ni napominjati kako bi davanje trajnog legitimiteta jednom takvom aranžmanu i njegovo faktičko `betoniranje` na duži rok osujetilo napore da se u ovoj zemlji uspostavi funkcionirajući ustavni poredak i da se u bh. društvu započne proces uspostavljanja međusobnog povjerenja.
Isto tako, ne treba posebno napominjati ni da su političke opcije koje su pristupile izradi i potpisivanju vlastitih protokola o reformi policije, istovremeno demonstrirale i vlastitu spremnost da odu korak dalje od slijepog prihvatanja izvana nametnutih rješenja i da pristupe pravljenju potpuno novog, zaokruženog i konzistentnog ustavnog projekta, sa punom sviješću o pravcu u kojem bi ova zemlja trebalo da se kreće.