Posljednjih nekoliko sedmica Brčko je tema u fokusu političkih zbivanja u Republici Srpskoj. Glavno pitanje je da li je RS prepolovljena na dva dijela distriktom?
Naime, početkom jula prošle godine Vlada Republike Srpske je donijela Uredbu o sadržaju, načinu izrade i stavljanja u promet kartografskih publikacija za teritoriju Republike Srpske kojom se definiše da će se granica Brčko distrikta posebno označavati u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, Ustavom BiH i Ustavom Republike Srpske. Tek u decembru 2011. godine ona postaje sporna sa stanovišta opozicije i kao takva otvara proces koji strašno podsjeća na slične tokom devedesetih. Umjesto činjenica dobijamo parole, a argumente zamjenjuju emocije. Ustavni i zakonski okviri prestaju da važe pred naletom pseudonacionalizma.
Da ne bismo doprinijeli ovom projektovanom izlivu iracionalnosti, treba da pogledamo činjenice. Tako, recimo, članom 5 Aneksa 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma (sporazum o graničnoj liniji između entiteta i odnosnim pitanjima), strane u ovom sporazumu su se usaglasile da se podvrgnu obavezujućoj arbitraži spornog dijela granične linije između entiteta u oblasti Brčkog prikazanoj na mapi priloženoj u Dejtonu.
Arbitražni tribunal za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog je donio Konačnu odluku 5. marta 1999. godine. Njome je definisano uspostavljanje novog distrikta, čija će cjelokupna teritorija (predratna opština) postati zajednička svojina, tzv. kondominijum, koja istovremeno pripada i jednom i drugom entitetu. Međuentitetska granica će postojati u distriktu sve dok supervizor ne odredi da nema više pravnog značaja, te se može ukinuti.
Narodna skupština Republike Srpske Rezolucijom od 9. marta 1999. godine ocjenjuje da je Konačna arbitražna odluka nepravična i u potpunoj suprotnosti sa Dejtonskim mirovnim sporazumom. Iskazana politička ambicija da se mijenja Konačna arbitražna odluka ostaje mrtvo slovo na papiru i uvodi nas u period (od 2000. godine do 2006. godine) politike Republike Srpske dosljedne u svojoj dvoličnosti. U tom periodu Narodna skupština i Vlada usvajaju i pripremaju niz sistemskih zakona kojima je Brčko distrikt nepovratno izbačen iz zakonskih sistema Republike Srpske.
Tome svjedoče akti Narodne skupštine Republike Srpske: 2. maja 2001. godine Odluka o stepenu razvijenosti opština RS u kojoj nema Brčkog. Sljedeće godine, 25. aprila 2002, Amandman LXVIII na Ustav Republike Srpske kojim se mijenja riječ "granica" u "međuentitetska linija razgraničenja", i 23. juna 2003. godine, Zakon o unutrašnjim poslovima kojim se propisuje saradnja: "Ministarstva sa državnim i entitetskim organima, organima Brčko distrikta BiH i drugim organizacijama..."
Neophodno je pomenuti neke akte Vlade Republike Srpske iz tog perioda. Odluka o planu mreže zdravstvenih ustanova, iz januara 2001. godine, gdje se u članu 15 ne navodi da je Brčko opština u Republici Srpskoj. Odluka o davanju saglasnosti za zaključivanje Sporazuma o implementaciji obaveza entiteta iz Konačne arbitražne odluke za Brčko, iz 14. septembra 2001, koja se odnosi na snabdijevanje električnom energijom. Uredba o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize, iz oktobra 2001, koja privremeno reguliše obaveze trgovaca RS koji kupuju proizvode podložne plaćanju akciza u FBiH i Brčko distriktu. Odluka o davanju saglasnosti na Memorandum o razumijevanju između Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta i Državne granične službe BiH o standardizaciji osnovne policijske opreme, od juna 2002...
Očigledno je da ovim aktima Narodna skupština i Vlada provode Konačnu arbitražnu odluku (istu onu koju su ranije snažno osporile), ali i odlaze korak dalje od Konačne arbitražne odluke jer Brčko ne vide više kao kondominijum, već kao treću zasebnu cjelinu u BiH, odnosno kao treći entitet.
Umjesto činjenica dobijamo parole, a argumente zamjenjuju emocije. Ustavni i zakonski okviri prestaju da važe pred naletom pseudonacionalizma. Da ne bismo doprinijeli ovom projektovanom izlivu iracionalnosti, treba da pogledamo činjenice
Godina 2006. nam donosi Nalog supervizora za Brčko distrikt Suzan Džonson kojim se ukidaju entitetski zakoni na području Brčko distrikta i proglašava prestanak pravnog značaja međuentitetske granice u distriktu i od tog trenutka RS je i formalno prepolovljena. Tadašnji predsjednik Republike Srpske 25. avgusta 2006. godine za "Nezavisne novine" izjavljuje da je odluka supervizora proizašla iz Arbitražne odluke za Brčko koja predviđa da distrikt uspostavi svoje zakonodavstvo.
Potpuna implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma i odlazak OHR je od 2008. godine uslovljena sa pet ciljeva i dva uslova. Treći cilj je potpuna implementacija Konačne arbitražne odluke.
Narodna skupština februara 2009. godine donosi zaključke kojima podržava donošenje jednog amandmana na Ustav BiH, kojim bi se propisali status Brčko distrikta utvrđen odlukama Arbitražnog tribunala i zaštita konačno utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko distrikta putem Ustavnog suda BiH. Narodna skupština marta 2009. godine donosi Deklaraciju o osnovama za razgovore o eventualnim promjenama Ustava BiH i o zaštiti interesa Republike Srpske, koja u stavu 5 navodi: "Brčko distrikt Bosne i Hercegovine je pod nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (condominium) entiteta. Brčko distrikt je jedinica lokalne samouprave, u skladu sa Konačnom arbitražnom odlukom o međuentitetskoj liniji razgraničenja u oblasti Brčkog."
Sve ovo nas upućuje na zaključak da je Uredbom o sadržaju, načinu izrade i stavljanja u promet kartografskih publikacija za teritoriju Republike Srpske, Vlada Republike Srpske ispunila jedinu preostalu obavezu da bi implementacija Konačne arbitražne odluke bila potpuna i da bi se ispunio treći uslov za potpunu primjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma.