Nitko više ne razumije hrvatskog premijera. Kod većine normalnih političara jasno ti je što im je na umu i onda kad to ne žele izreći, a kod Zorana Milanovića, koji kaže i više nego što misli, apsolutno ništa nije jasno, iako se on pokušava približiti raji pa se u izjavama prije i poslije sjednica Vlade služi kolokvijalnim tonom poput besposličara naslonjenih na zid samoposluživanja s bocom piva u ruci.
Kad je njegova vlada odbila izručiti bivšeg šefa hrvatske Udbe, ujedno bivšeg Tuđmanova šefa hrvatske tajne policije, nastala je prava kvagmira. U ledenim tonovima reakcija iz Berlina razabirala se konsternacija. Svojstveno njemačkoj diplomaciji, sve su formulacije - za razliku od onih kojima se služi hrvatski premijer - svedene, birokratske, uskotehničke, nepolitičke... Političku poruku moraš učitavati razumijevajući opći okvir. Kod Engleza, naredbe se daju u kondicionalu - ako biste bili ljubazni da... Kod Nijemaca, zahtjevi se uopće ne izriču. Ako je jasno ono što je jasno, zašto bismo to još nadugo razjašnjavali, produbljivati, zašto trkeljiti, mlatiti praznu slamu? Hrvatske vlaste dobile su uhidbeni nalog za Josipa Perkovića, a kako od 1. jula i ulaska Hrvatske u EU, isto vrijedi za sve, Marica treba otići po Jožu i otpremiti ga onamo gdje to kaže njemački policijski ataše u Zagrebu. Ako se ne zna gdje je Josip Perković - njemačke vlasti nude 12.000 eura nagrade za informacije o njegovoj lokaciji. Što tu nije jasno?
No, umjesto brzog izručenja, Milanović je najavio - promjenu zakona. Sabor bi hitnom procedurom trebao usvojiti odredbu da uhidbeni nalog ne vrijedi za djela počinjena prije 2004. godine, kad je taj europski pravosudni institut proklamiran. Jer, primjenjivao bi se, misle u Vladi, retroaktivno, što je suprotno duhu prava. Valjda je Milanović završio pravo na Zagrebačkom sveučilištu, pa tu materiju bolje razumije od Europske unije. Ona je, bit će, cijelu svoju konstrukciju općevažećeg pravosuđa koje se podjednako primjenjuje na sve stanovnike kontinenta, posve krivo i nesolidno zasnovala i hrvatska vlada sad će joj pokazati kako treba...
Mali je problem što je do ulaska i primjene uhidbenog naloga ostalo još nekoliko dana. Znači li to da će policija ilegalno odustati od njegove primjene dok Sabor glasovima većine, koja preko Vlade i Ministarstva upravlja i policijom, ne donese zakon koji će anulirati ono što je Hrvatska prihvatila u procesu integracije?
Što o tome kaže Milanović? Optužuje opoziciju da nije dala nikakav amandman na Vladin prijedlog zakona koji bi anulirao uhidbeni nalog. "Šute i čekaju da se ništa ne dogodi", kaže on, "zločince su ovih dvadeset godina štitili Crkva i HDZ!" Kakve sad tu veze ima Crkva? A HDZ, normalno, šuti, jer što da kažu osim da Perkovića treba što prije s milim bogom otpremiti, a tu budalaštinu sa zakonom koji bi osporio nadležnost europskih sudova, što prije zaboraviti i zakopati duboko pod zemlju. No, Milanović se tek zagrijao na radnu temperaturu: "Istjerivali ste lisicu, a istjerali King Konga! Politička ubojstva, to je puno konkretnije od profiterstva. Takvih slučjeva nema mnogo, više nema skrivanja... Možemo izdržati besmislice i klevete jer znamo da nemamo veze s time. Predložit ćemo izmjene Ustava o nezastarijevanju političkih ubojstava. Radimo uslugu sebi i svojim partnerima u EU, ali to je borba koja ne prestaje..."
Koliko se iz toga nepovezanog diskursa može razabrati, Milanovićeva vlada pokrenut će - zbog Perkovića? – ne samo hitno donošenje zakona, nego i – promjenu Ustava!
Osim ratnog profiterstva, koje po hrvatskom ustavu ne zastarijeva (to je bila zakonodavna inicijativa Ive Josipovića koja je do sad kao inkriminacija upotrijebljena samo prilikom suđenja bivšem premijeru Ive Sanadera) ukinula bi se, dakla, zastara "običnih", političkih zločina, jer ratni ionako ne zastarijevaju... Perkovića bi onda mogli privesti i optužiti zbog istog ubojstva zbog kojega ga traži njemački sud pa bi to u nedogled odgodilo primjenu uhidbenog naloga. Sad ga se ne možeš privoditi jer je zločin zastario (dogodio se prije 30 godina). Mora se, dakle, prvo promijeniti Ustav. Da Perkovića sačuva od izručenja policija, dakle, mora ignorirati uhidbni nalog, što je čisto kršenje obeveza preuzetih u pristupnom propcesu, a zatim Sabor mora donijeti kontroverzni zakon i potom odgovarajuće promjene Ustava dvotrećinskom većinom. Ako je to plan, može se jedino reći da je nečuveno blesav.
Milanović nepodnošljivim izjavama izazvao skandal koji je naveo kancelarku Merkel da otkaže dolazak na proslavu u Zagreb
Čini se da je oporba svojom gromoglasnom šutnjom zaista istjerala King Konga. On se popeo na grički krov Sabora i prijeti Crkvi na susjednom brijegu Kaptolu, iako Crkva, koliko je poznato, nije bila direktno involvirana u upravljanje Udbom i donošenje Krivičnog zakona. Naravno, Perkovića nisu za posljednjih dvadeset godina izvodili na hrvatski sud jer je čovjek cijelo vrijeme obavljao najviše državne funkcije ili na njih imao neposredan utjecaj. Sjedio je kod Tuđmana, a kod Mesića i Josipovića njegov sin, zadužen za upravljanje tajnim službama.
Svoju neobičnu nespremnost da Perkovića izruči, Milanović je protumačio teoretskom opasnošću da se institut uhidbenog naloga upotrijebi protiv - hrvatskih branitelja. Kao, dođe bilo tko - znači neki Srbin, recimo - na nekakav sud u Njemačkoj, donese bezvezne kvazidokaze i maloumne fabrikacije protiv bilo kojeg hrvatskog branitelja i njemački sud, onako šlampav i nikakav kakav jest za razliku od hrvatskoga suda, to naivno prihvati i podigne tužbu protiv čestitoga hrvatskog branitelja pa mu stvori nedogledna neprilike... Prilično neuvjerljiva izlika, iako Milinović u posljednje vrijeme zaista strahovito brije na hrvatske branitelje kojima se propustio priključiti za vrijeme Domovinskog rata, spriječen obavezama na postdiplomskom studiju.
Ali, sad je na to jako usmjeren. Nedavno je išao u ribičiju sa Gotovinom, a u povodu Dana državnosti, s predsjednikom Republike i predsjednikom Sabora, obišao je sve pošte na Mirogoju - i Narodne Heroje, i Branitelje, i Zid Plača i grobnicu neumrlog Tuđmana, koji mu je dao prvi posao u svom Ministarstvu vanjskih poslova - ali je veoma uočljivo izbjegao grob Ivice Račana, stare komunjare i svog prethodnika na čelu kontroverznog SDP-a, pa su druga dvojica otišli sami, dok se Milanović ispričao neodgodivim obvezama. Po tome bi mogao zaključiti da se na sljedećim izborima namjerava kandidirati na listi HSP-a. A mali Ivica, osim što je bio Zokijev prethodnik na čelu Partije u koju ga je primio, potpisao je s EU sporazum o pristupanju i omogućio proces započet prije devet godina. Sanader je došao na vlast zamijenivši Račana i samo odmagao da bi tek Jadranka Kosor, koju će sad svi ignorirati kao Milanović Račana, jer je politički podjednako mrtva, načinila idući, presudan korak.
Milanović, pak, nije učinio ništa, osim što je svojom nespretnošću i nerazumljivim, a nepodnošljivim izjavama izazvao skandal koji je naveo kancelarku Angelu Merkel da otkaže dolazak na proslavu. Izgovorila se obavezama, iako uvid u njezin javni raspored pokazuje da ih nema, ali, što je važnije, nije poslala ministra vanjskih poslova ili bilo kakvog političkog predstavnika, nego državnog sekretara u Ministarstvu vanjskih poslova, činovnika, što znači da su odnosi između Hrvatske i Njemačke više nego hladni, praktično - zaleđeni. Ako King Kong napravi još samo jedan korak, neće iznenaditi opoziv njemačkog ambasadora iz Zagreba na konzultacije, a nastavi li se istim putem, s obzirom na neukrotivu ćud hrvatskog premijera i nepopustljivost njemačke kancelarke, do Nove godine valja očekivati objavljivanje rata i hrvatsko bombardiranje Berlina.