Kolumne

Kletva savremenog doba: Stres koji ne prestaje

Kletva savremenog doba: Stres koji ne prestaje
Foto: Ustupljena fotografija | Kletva savremenog doba: Stres koji ne prestaje
Piše: Maja Savanović Zorić

Stres je postao tiha epidemija savremenog doba. Više ga ne izaziva stvarna opasnost, nego život koji od nas stalno traži da budemo brži, dostupniji, uspješniji i otporniji. Gotovo da nema generacije koju nije dotakao - od djece koja prerano uče da budu savršena, do odraslih koji svaku večer zaspe iscrpljeni od pokušaja da sve stignu.

Problem nije u stresu samom po sebi - on je prirodna reakcija organizma na izazove. Problem je što više nikada ne prestaje. Živimo pod stalnim pritiskom, a tijelo to ne zna razlikovati od stvarne opasnosti. Tako se hormoni stresa (kortizol i adrenalin) luče neprestano, a naše tijelo i um vremenom plaćaju cijenu.

Kako prepoznati da živite pod hroničnim stresom

Postoji nekoliko znakova koji ukazuju da stres više nije prolazan, već da je prešao u stanje hroničnog opterećenja:

          •        Tijelo je stalno u napetosti - bolovi u vratu, leđima, glavobolje, stezanje u grudima ili "čvor u želucu".

          •        San postaje nemiran - teško uspavljivanje, buđenje tokom noći, osjećaj umora i nakon spavanja.

          •        Koncentracija opada, misli su ubrzane, a osjećaj preplavljenosti sve češći.

          •        Emocije su nestabilne - sitnice izazivaju eksploziju bijesa, plača ili povlačenja.

          •        Tijelo reaguje - česte prehlade, problemi s probavom, oscilacije pritiska ili šećera, hormonalni disbalans.

          •        Nema više radosti u stvarima koje su nas nekad veselile.

Kada stres traje dugo, organizam prelazi u stanje "unutrašnjeg sagorijevanja". Srce kuca brže, mišići su stalno napeti, imunološki sistem slabi, a tijelo se ponaša kao da neprekidno brani život. Posljedice su ozbiljne - povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, problema sa štitnjačom, autoimunih oboljenja, pa čak i neplodnosti.

Pročitajte još: 

Maja Savanović Zorić: Ljudi ne znaju da li su umorni od života ili od preživljavanja

Maja Savanović Zorić: Prevencija suicida počinje razgovorom

Zašto stres ne pogađa samo nas, već i generacije poslije nas

Hronični stres nije samo lično iskustvo - on se prenosi. Djeca roditelja koji su stalno napeti, preopterećeni ili emocionalno odsutni uče da je takav ritam "normalan". Tako se u porodicama stvara lanac napetosti koji prelazi s generacije na generaciju.

Put oporavka počinje malim koracima

Prepoznati da smo pod stresom ne znači priznati slabost - to znači izabrati zdravlje. Nekada je dovoljno samo stati, udahnuti i pitati se: kad sam posljednji put bio miran, bez misli da nešto moram?

Odmor, boravak u prirodi, razgovor, terapija, san, ishrana i nježnost prema sebi nisu luksuz, nego lijek. Stres možda ne možemo izbrisati iz života, ali možemo naučiti da ne budemo njegovi taoci.

"Kada se ne odmaramo, tijelo nas zaustavi - bolešću, iscrpljenošću ili prazninom. Birajmo da stanemo prije nego što nas zaustavi ono što ne možemo kontrolisati."

Najčitanije