Da se jad, gorčina, haos, ucjene i nepravda mogu unovčiti, narodi u Bosni i Hercegovini zajedno sa svojom državom bili bi najbogatiji na svijetu. Stali bismo rame uz rame sa SAD i Češkom, koji u vrijeme globalne besparice nude zajam Međunarodnom monetarnom fondu.
Ali, avaj, to što smo napunjeni očajem, bijesom i frustracijama raznih vrsta ne pije vode ni na našem "dejtonskom" tržištu. I ono funkcioniše po principu ponude i potražnje. Muke je na svakom koraku, a nigdje ni kupca ni oduška.
Kod nas samohrane majke, ako su još kojim slučajem fizički zdrave, nude svoje bubrege na prodaju da bi prehranile djecu.
Naši mladići, koji bi u nekom sređenom sistemu sada spremali prijemni ispit za upis na fakultet, jecaju u televizijsku kameru govoreći da su željni hljeba.
Kćerke spaljuju kuće svojih roditelja nakon što su izgubile posao, a ostale dužnici banaka.
Kriminalac, osuđen za držanje djevojaka u ropstvu i njihovo zvjersko mučenje, tetku jedne od svojih žrtava nokautira pred zgradom Suda. Državnog. I bude pušten kući; i poslije izricanja presude za tuđe ropstvo i poslije nokauta.
Zbog svih ovih jezivih i nažalost istinitih priča pošalje se pokoje protestno pismo ili saopštenje, riječi osude i zgražanja izgovore se u specijalno pripremljenim TV emisijama nakon kojih još jednom zaključimo da u svemu nema odgovornih. Kriv je sistem, reći će nam prozvani. Baš kao da sistem čine štrumfovi, a ne ljudi.
Da naš poredak ima ozbiljnu sistemsku grešku potvrđuje i friška činjenica da protiv jednog čovjeka, u istom danu, za isto krivično djelo optužnicu podignu dva tužilaštva.
Upravo to se dogodilo nekadašnjem premijeru Federacije BiH Edhemu Bičakčiću. Njega za nelegalno izdvajanje budžetskog novca radi kupovine i dotjerivanja stanova bivšim i sadašnjim funkcionerima terete i Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu i Tužilaštvo BiH. U obje optužnice Bičakčić je prvooptuženi. U "sarajevskoj" je kao njegov drug u kriminalu optužen aktuelni premijer Federacije BiH Nedžad Branković, a u "državnoj" nekadašnji federalni ministar finansija Dragan Čović.
Sarajevski tužioci, istina, nude nekakvo objašnjenje zašto je iz cijelog paketa neregularnosti pri stambenom zbrinjavanju (ne)uglednika izvučen i optužen samo Branković kao dobitnik stana, a ostalih više od 50 dobitnika nema na listi.
No, još niko nema objašnjenja kako će Bičakčić, ako do njih dođe, uspjeti stizati na oba suđenja kako bi se branio od optužbi za zloupotrebu položaja. A možda se neće ni braniti? Ili već ima svog klona?
Nejasno je i hoće li na suđenju pred Sudom BiH protiv njega i Čovića svjedočiti dobitnici stanova ili će ih braniti iz zahvalnosti što danas nisu beskućnici. Posebno će biti zanimljivo ako na suđenju Bičakčiću i Čoviću bude svjedočio, recimo, zamjenik državnog ministra finansija Fuad Kasumović koji je, takođe, prema optužnici, njihovim spornim odlukama dobio pomoć za rješavanje stambenog pitanja. Kasumovićevo ime nije ovdje izvučeno (samo) iz čiste zlobe, nego i zbog toga što je njemu takođe, dok je bio zamjenik direktora Carinske uprave FBiH, suđeno zbog nezakonite kupovine stana. Budžetskim novcem dakako. Njegovo bi svjedočenje u slučaju "Bičakčić - Čović" bilo zanimljivo iz još jednog razloga: Kasumović je već bio svjedok u jednom procesu protiv Čovića vođenom na Sudu BiH. Svjedočeći u korist Tužilaštva BiH o carinskim prevarama izvršenim da bi se milionima pogurala braća Lijanovići, Kasumović je, između ostalog, izjavio: "Čović me nikada nije simpatisao, a nisam ni ja njega".
Zato bi bila prava šteta da i sada ne čujemo ovog svjedoka. Nepošteno je da nas drži u neizvjesnosti i da nikad ne saznamo da li se u njemu zbog onih šezdesetak hiljada maraka koje je dobio za stan rodila makar mrvica simpatije prema Čoviću.
Uzbudljivo bi, bez svake sumnje, bilo i svjedočenje Sene Uzunović. Kad je već novac iz budžeta FBiH tokom 1999. i 2000. godine dijeljen šakom i kapom, sporedna je stvar to što je ova gospođa dobila više novca za stan od Kasumovića. Više je nego bitna činjenica da je ona sada državna tužiteljica, i to u istom onom odjelu Tužilaštva BiH koji je za zloupotrebe optužio Bičakčića i Čovića. Ako je njenim kolegama stalo da dokažu navode iz optužnice, logično bi bilo da zatraže dokaze iz prve ruke. Pozovu Uzunovićevu u sudnicu i zamole je da im sa stolice za svjedoke ponudi stručnu tužilačku ocjenu da li je neko i koliko je prekršio zakon dajući joj 95.000 KM kako bi se skućila.
Sve je ovo omogućio i dozvolio naš sistem.
Nakaradan i neshvatljiv samo onoj većini koja od prvog do prvog u mjesecu ne živi od paušala, provizije, vlasničkog udjela u firmama, funkcionerskog dodatka, od trgovine drogom, robljem i oružjem.
Neefikasan kad neko iz ove većine zatraži zaštitu, a funkcionalan kad treba kazniti roditelje dvogodišnjeg djeteta čija igra u stanu smeta uglednoj sutkinji. Djelotvoran je i kad treba teško bolesnog starca vratiti iz čekaonice doma zdravlja jer mu nije ovjerena knjižica, a inertan pri utvrđivanju ko je kriv što je izdahnuo po dolasku kući. Dozlaboga kvaran sistem. Kao da ga ne čine ni ljudi ni štrumfovi, nego svemoćni i strašni Gargamel.