Prihvatanje istine, posebno kad vam se direktno saspe u oči, odlika je samo hrabrih koji se iste i ne boje. Ako je i niste bili svjesni, onda fino tu istinu uzmete, dobro razgledate i pokušate da joj se prilagodite. Da boli boli.
Čim kročite u neku redakciju, odmah vam objasne da je posao novinara da traga za istinom, tri puta je provjeri i onda objavi.
I to nije posao ovih ovdašnjih, nego svih medija ove planete.
Toga su duboko svjesni svi koji riječ demokratija ne traže po rječniku, nego po njoj žive i, naravno, rade.
Ti isti odlično znaju i načine na koje se nose sa novinarskim člancima i prilozima - kakvi god bili, u osnovi moraju biti legalni i demokratski. Uostalom, zato je i osnovana Regulatorna agencija za komunikacije BiH, zato je tu i Vijeće za štampu BiH. Ako ocijene da su oštećeni i oklevetani, oni su adresa na koju kucaju. Tako je, pak, u idealnim uslovima.
Realnost i svakodnevnica jednog novinara je nerijetko potpuno drugačija. Na svojoj koži to je osjetio Siniša Mihailović, novinar RT RS, nakon što je objavio priču o odumiranju Kneževa/Skender Vakufa, nekada poznatog kao vazdušna banja.
Pogriješio je, izgleda, što se držao pravila - istraži, provjeri pa objavi. Ali, krenimo redom...
Šokantno stanje u kojem se nalazi nekada napredna opština Mihailović je jasno i nedvosmisleno prikazao u prilogu u političkom magazinu `Pečat`, emitovanom u četvrtak. Privreda propala, opštinska vlast zagrizla u kriminal, stanovništvo (ono koje nije imalo kud pobjeći) na ivici gladi. Običnom prolazniku, pokazao je Mihailović, jasno je na ulazu u ovaj grad da je stigao u crnu rupu, u kojoj nije moguće naći ni pristojno prenoćište. Sivilo od ulaza do izlaza.
`Istinu` o stanju do kojeg je dovedena ova opština Mihailović je dobio od prvog čovjeka opštine Bore Škeljića, člana SNSD-a. Gomilom psovki, vrijeđanja i prijetnji da se ne smije pojaviti ni blizu ovog grada i da će `čuti Mile` o njegovoj drskosti, načelnik opštine je postigao suprotan efekat. Najgorim uličnim rječnikom, u stvari, potvrdio je da je Mihailović dirnuo u žicu, pročačkao po zabranjenoj zoni i svemoćnoj družini.
Usudi se drski Mihailović da progovori o dugogodišnjem planskom propadanju ovog grada, koji ga je i doveo do nadimka crna rupa. Drznu se da javno prozove nedodirljive glave u Kneževu, koje, izgleda, misle da niko neće primijetiti šta se dešava i kako izgleda ovaj grad. Drznuo se, naime, da radi svoj posao.
Škeljić mu je, zauzvrat, izgovorio takve psovke koje je jezivo čuti ne samo iz usta jednog načelnika i državnog službenika, nego iz bilo čijih, iole razumnih glava. Ništa bolje nije prošao ni autor ovog teksta, koji je pokušao da sazna od načelnika Škeljića šta se desilo sa Mihailovićem...
`Nabijem i vas i 'Nezavisne' na ...`, riječi su kojima je Škeljić objasnio svoju stranu priče i istine.
Kako da se pored ovakvih izjava novinari u BiH nadaju onom posebnom pravu - da rade slobodno, istražuju i objavljuju? Na koliko će još Škeljića naići u svom poslu? Kako da BiH teži demokratskom okruženju u kojem mediji imaju vrlo odgovorno mjesto? Odgovor na to pitanje niko ne zna, ali jedno je sigurno - `argumenti` kojima se Škeljić odbranio samo su potvrdili priču koju smo vidjeli u `Pečatu`.