Početkom ovog mjeseca kroz medije se, ne baš upadljivo, provukla vijest da je Vrhovni sud Republike Srpske pravosnažno oslobodio Milana Bogićevića, bivšeg ministra privrede, i Iliju Drpu, bivšeg direktora Rafinerije nafte u Brodu, krivice za zaključivanja štetnog ugovora s firmom "Vitol" iz Ženeve. Oni su bili optuženi da je tim ugovorima Republika Srpska oštećena za više od 27 miliona dolara.
Zanimljivo je da je u obrazloženju oslobađajuće presude navedeno da Bogićević i Drpa, prenosim izvorno, nisu imali direktni umišljaj i volju da s firmom "Vitol SA" iz Ženeve zaključe ugovor o uslužnoj preradi nafte koji će nanijeti štetu Republici Srpskoj. Što će reći, ni Drpe ni Bogićevića se baš i nije pitalo da li treba sklopiti taj ugovor ili ne, ali su ga ipak sklopili 2003. godine. Potpisao ga je Drpa, dok je u ime Vlade RS garanciju dao Bogićević.
Šta se kasnije dešavalo, manje više je poznato, ali kad se već sjetih ovog zanimljivog slučaja, kad se sve oduzme i sabere, ispostavilo se na kraju da Rafinerija Brod nije mogla prodati dobijene količine nafte iz "Vitola", jer ih nije ni dobila. A upravo zbog neizvršenja ugovora "Vitol" je od Republike Srpske sudski zatražio 115 miliona dolara odštete za naftu od koje većinu nije ni isporučio. Na kraju se sve završilo vansudskom nagodbom i 2007. "Vitolu" je isplaćeno 27 miliona dolara.
E, to su te pare za koje je Specijalno tužilaštvo teretilo Drpu i Bogićevića da su oštetili Republiku Srpsku, ali ni specijalni tužioci ni sudije nisu mogli ništa drugo zaključiti, osim da je, opet izvorno preneseno, nesporno utvrđeno da je u vrijeme zaključivanja ugovora sa "Vitolom" Drpa bio direktor Rafinerije nafte Brod, a Bogićević ministar privrede. I ne samo to.
Kažu sudije da je nesporno i da je Rafinerija bila u gubicima od 230 miliona KM i većim, kako je prijetila havarija preduzeća, da "Vitol" nikada nije Rafineriji isporučio ugovorene količine nafte već manje i to u nekoliko navrata.
Ono što je bilo sporno je da li su Bogićević i Drpa svjesno zaključili ugovor s "Vitolom" za koji su znali da će biti štetan? Sud kaže da to oni nisu svjesno uradili.
Pravna smo država i treba poštovati sudske odluke, ali ostaje nešto nedorečeno u ovoj čitavoj priči. Ako Drpa i Bogićević nisu krivi, a sud definitivno kaže da nisu, pa ko je kriv što je Republika Srpska oštećena za 27 miliona dolara. Nisu valjda samo okolnosti krive i niko i ništa više...
Svako ko se sjeća slučaja "Vitol", vjerovatno zna i da su Drpa i Bogićević bili čisti izvršioci naloga svog tadašnjeg stranačkog šefa, o SDS-u je riječ, i predsjednika RS Dragana Čavića. Da, da, Dragana Čavića. Za ove mlađe internet forumaše to je isti Dragan Čavić koji je danas lider DP-a koji se baš ovih danas sjedinio sa NDS-om pa su formirali NDP, ma šta to tačno značilo. Kažu treći politički blok.
E taj tadašnji Čavić, koji po vlastitom kazivanju nema nikakve veze sa ovim današnjim Čavićem, bio je glavni akter priče o "Vitolu". Čavić je pregovarao, ugovarao i dogovarao u Londonu sve oko kupovine, prerade i prodaje nafte. Politički je bio glavna faca u Republici Srpskoj, to je mogao i to je radio. Drugi su završili na sudu, a RS je ostala bez onih para.
Sve to stoji u pismima koja su tada razmjenjivali Dragan Mikerević, koji je u to vrijeme obavljao funkciju predsjednika Vlade RS, a zbog njihovog sukoba pala je i dotadašnja višegodišnja koaliciona vlada SDS-a i PDP-a, čiji je Mikerević bio kadar. Nakon toga na scenu je stupila manjinska vlada SDS-a, na čelu sa Čavićevim bliskim rođakom Perom Bukejlovićem, ali brzo se sve to raspalo...
Isto kao i Čavić, i Mladen Ivanić, lider PDP-a, ovih dana politički mudruje o procesu privatizacije, s akcentom na aktelna dešavanja u Fabrici glinice "Birač" iz Zvornika. Kao vlast je godinama znala šta se dešava, ali nije ništa poduzimala. Opet podsjećanje za iste mlađe forumaše, Vlada na čijem je čelu bio Mladen Ivanić potpisala je prodaju "Birča", a ona njegovog stranačkog kolege Dragana Mikerevića smanjila je cijenu i aneksima dala niz subvencija koje su novi vlasnici obilato koristili.
Tačnije rečeno, sve velike privatizacije, od banaka pa stotine preduzeća, završene su u periodu vladavine PDP-a i SDS-a. Kupovalo se svime, a najviše starom deviznom štednjom, znači ničim. Danas, kada je definitivno jasno da je taj proces više ličio na otimačinu, isti oni koji su ga proveli, politički podržavali, davali zeleno svjetlo za svaku transakciju, licitaciju ili ko zna šta, Ivanić i Čavić prozivaju za lopovluk... I još kao pričaju o činjenicama, izbacuju brojke, vrte procjene...
Ako se išta sadašnjoj strukturi vlasti oko SNSD-a može zamjeriti oko procesa privatizacije, to je samo činjenica da su imali šansu da dolaskom na vlast urade kvalitetnu reviziju. Bio je nekakav mlaki pokušaj, formirana je komisija, ali sve se na kraju pokazalo kao neproduktivno. Vlast oko SNSD-a privatiziovala je "Telekokm" i "Naftnu industriju Republike Srpske". U onu istu Rafineriju koja je bila gomila cijevi i rezervoara, dovela je Ruse koji i danas u nju ulažu, rade i zapošljavaju. Kako-tako, ali ipak rade...
Sve ostale privatizacije provedene su pod budnim okom i političkom zaštitom Mladena Ivanića i Dragana Čavića.