Suspendovani glavni tužilac BiH Milorad Barašin postigao je nedavno nagodbu sa glavnim disciplinskim tužiocem Arbenom Murtezićem te priznao da je imao kontakte sa Slobodanom Tešićem, koji je etiketiran kao međunarodni krijumčar oružja.
Prema toj nagodbi Barašin bi trebalo da preuzme dužnost tužioca u Okružnom tužilaštvu Banjaluka, a nagodbu bi trebalo da verifikuje i Disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog savjeta.
Slučaj "Barašin" otvoren je u maju ove godine kada je Federalna TV u svom sada ugašenom formatu objavila snimak kako se ispred neke kafane rukuje sa Slobodanom Tešićem, što im je bio ključni dokaz kako se, eto, radi o korumpiranom tužiocu koji dila informacije sa švercerima oružja međunarodnog formata protiv kojih se vode istražne radnje u tom tužilaštvu. Nakon mjesec dana pod pritiskom predstavnika OHR-a i činovnika pojedinih ambasada Disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog savjeta donijela je krajem juna odluku da Barašin privremeno bude udaljen od vršenja dužnosti glavnog tužioca u Tužilaštvu BiH do okončanja disciplinskog postupka.
Nakon ove odluke više se Barašinovo ime nije provlačilo kroz federalne medije sve dok prije četiri mjeseca nije osvanula vijest kako je nagodba postignuta, Barašin se vraća u Banjaluku kao okružni tužilac, a na mjesto glavnog tužioca BiH prije nekoliko mjeseci doveden je podoban sarajevski kadar Jadranka Lokmić-Misirača, kuma lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije.
I stvar bi tu navodno trebalo da bude završena, jer, eto, niko ne bi trebalo da postavi logično pitanje kako Milorad Barašin, korumpirani tužilac, kako su ga krstili federalni mediji, a tu formulaciju uvažila i Disciplinska komisija VSTS-a, može uopšte biti takav tužilac u Okružnom banjalučkom tužilaštvu? Po toj logici, korumpirani tužioci ne mogu raditi u Tužilaštvu BiH, ali je stepen njihove "pokvarenosti" sasvim dovoljan za okružna tužilaštva, jer se na tom nivou ipak ne vode državni procesi...
Ipak, neće biti da je to tako. Slučaj "Barašin" od početka je smrdio da se iza snimke rukovanja sa Slobodanom Tešićem krije puno ozbiljniji projekat osmišljen u sarajevskoj kuhinji, čiji su stalni kuhari i pojedini stranci zaposleni u OHR-u, kako bi bio uklonjen glavni, koji je početkom ove godine za juni najavio podizanje optužnice za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici. Ali, eto, umjesto da u junu potpiše tu optužnicu, Barašin je istjeran iz Tužilaštva, a Dobrovoljačka je ostala da lebdi u vazduhu, negdje između sarajevskog mita o velikoj herojskoj akciji Teritorijalne odbrane i realnosti u kojoj su iz zasjede u koloni pobijeni vojnici JNA koji su se povlačili iz kasarne.
Negdje u isto vrijeme jedan od aktera zločina u Dobrovoljačkoj Jovan Divjak, bivši oficir JNA, koji je bježeći od vojnog suda zbog šverca oružja obukao uniformu Armije RBiH te tako postao multietnička maskota u bošnjačkoj nacionalnoj vojsci, vodio je pravnu bitku u Austriji dokazujući da nije držao fige iza leđa kada je te 1992. godine sa oklopnog transportera pred kamerama uzvikivao "ne pucaj". O njegovom oficirskom autoritetu svjedoče leševi vojnika JNA koji su tih dana ostali da leže po sarajevskim ulicama.
Nekoliko mjeseci prije njega sličan proces preživio je i Ejup Ganić u Londonu, bivši potpredsjednik Predsjedništva Republike BiH, koji je na tu funkciju izabran iz reda "ostalih", jugosloven po nacionalnosti, koji je Britancima dokazao kako Srbija nema nikakav osnov da ga progoni za zločin u Dobrovoljačkoj jer se desio u BiH.
Korumpirani tužioci ne mogu raditi u Tužilaštvu BiH, ali je stepen njihove "pokvarenosti" sasvim dovoljan za okružna tužilaštva, jer se na tom nivou ipak ne vode državni procesi. Tako kažu u VSTS-u
U oba ova slučaja zanimljivo je bilo ponašanje Tužilaštva BiH koje je sprovodilo istragu o ovom ratnom zločinu u kojoj su Ejup Ganić i Jovan Divjak bili glavni akteri. Iz Tužilaštva su bili čak uputili preko Ministarstva pravde, odnosno Ministarstva inostranih poslova, obimnu dokumentaciju o toj istrazi sudovima u Londonu i Beču sa zahtjevom da Ganića i Divjaka, umjesto Srbiji, u stvari treba izručiti BiH.
Taj njihov zahtjev nikada nije ni stigao do sudija u Londonu, dok je do njihovih kolega u Beču nekako uspio "probiti" bošnjačku zasjedu po bh. institucijama što je, po svjedočenju ambasadora Harisa Hrle znatno otežalo poziciju Jovana Divjaka jer je austrijskim sudijama bilo jasnije da se zločin ipak dogodio, što sarajevska politička elita, sa izuzetkom Sulejmana Tihića, uporno odbija da prizna.
Nakon te čitave pravne drame Jovan Divjak je vraćen u Sarajevo, gdje je dočekan kao heroj, ali je slučaj "Dobrovoljačka" ostao otvoren do danas. Sada kada je čitava farsa oko Milorada Barašina završena, postaje jasno da će tako ostati do daljeg, što je tragično i pogubno za pravosudni sistem u BiH.
A tim sistemom direktno rukovode pojedinci iz međunarodne zajednice navođeni političkim okolnostima.
I nije samo slučaj tužioca Barašina pokazao stvarno stanje u tom virtuelnom pravosudnom sistemu kojeg su stranci ugradili u zakonodavstvo BiH suprotno Dejtonskom sporazumu. I njegov prethodnik Marinko Jurčević, javna je tajna, pred brutalnim ucjenama iz OHR-a podnio je ostavku.
Sve to pokazuje da je u pravosuđu, Sudu i Tužilaštvu BiH, potrebno izvršiti potpuno resetovanje sistema kojim vladaju politički interesi umrežani sa korumpiranim i potkupljivim predstavnicima međunarodne zajednice.
Kad se sve to izmiješa sa nakaradno postavljenim Visokim sudskim i tužilačkim savjetom, gdje sudije i tužioci sami sebe imenuju, razrješuju, kažnjavaju i nagrađuju, nekakav pravosudni perpetum-mobile, kojeg su osmislili strani eksperti da se izbjegnu politička imenovanja i uticaj, jedinstven slučaj u svijetu je taj VSTS, onda je valjda savršeno jasno kako je to Milorad Barašin dovoljno korumpiran da ne može biti glavni tužilac u Tužilaštvu BiH, ali ne toliko da isti posao ne može obavljati u Banjaluci. Pitanje je vide li to i eksperti koji su otvorili strukturalni dijalog sa Evropskom komisijom o reformi pravosuđa.