Većina prognoza u vezi sa ovogodišnjim izbornim procesom u BiH ispostavila se kao netačna.
Prvo su nas plašili sa najavama najprljavije kampanje do sada u BiH, pa se to, na sreću, nije desilo. Kasnije smo slušali najave iz Centralne izborne komisije (CIK) BiH o njihovom savršenom projektu koji elektronski uvezuje sva biračka mjesta sa glavnim centrom za brojanje i brzoj objavi rezultata. Umjesto prvih preliminarnih rezultata sat nakon ponoći, dobili smo pet odsto obrađenih glasačkih listića za Predstavnički dom bh. parlamenta. Najjednostavniji listići za brojanje bili su oni gdje se nalaze kandidati za članove Predsjedništva BiH i oni se, po ko zna koji put broje, dvadeset dana nakon izbornog dana. Objavljivanje prvih preliminarnih nepotvrđenih rezultata, objavljivanje utvrđenih rezultata, zahtjevi za ponovno brojanje, pa brojanje, zatim žalbe iz stranaka OIK-u, onda iz CIK-a Sudu BiH pa, valjda, dočekamo i potvrđivanje rezultata i dodjelu mandata. Sve to mora stati u zakonski rok od 30 dana i to je već svima poznato. Sve što se dešava između su stranačke igre i kalkulacije, koje i sumnje o rezultatima izbora koriste da jačaju svoje pozicije uoči pregovora o formiranju vlasti. Ništa CIK ne radi drugačije nego je to bilo i ranije.
Nakon opštih izbora 2006. godine, CIK je napravio grešku najavljujući datum kada će objaviti konačne rezultate, a kada to nisu stigli iz tehničkih razloga ostao je otvoren prostor za stranačke spekulacije i raspirivanje sumnji. Ove godine CIK je zagrizao sličan mamac. Već na trećoj pres-konferenciji nakon izbora, kada nije bilo prebrojano ni 70 odsto glasova, čula su se pitanja novinara o sumnjivo velikom broju nevažećih listića. Neki mediji su smišljeno objavljivali zbirni podatak o nevažećih skoro pola miliona glasačkih listića, znajući da nije relevantan s obzirom na to da se glasalo za četiri nivoa vlasti. CIK-u nije trebalo više od dva dana da izađe s podacima da je najviše nevažećih listića za Predsjedništvo BiH bilo praznih, a medijska prašina se podizala iz časa u čas. U želji da budu transparentni, profesionalni i efikasni, CIK po službenoj dužnosti donosi odluku o ponovnom brojanju glasova i onda četiri duga dana i noći broje oko 66.000 glasova za člana Predsjedništva BiH iz RS. Sve ovo pratile su i podjele među članovima CIK-a koje su "procurile" u javnost i cijelom izbornom procesu dale sumnjiv šmek.
Mala razlika u broju osvojenih glasova između Nebojše Radmanovića i Mladena Ivanića, kandidata za članove Predsjedništva iz RS, za CIK je bila zakonski osnov da organizuje ponovno brojanje jer bi se greške mogle odraziti na izborni rezultat. Završeno je i to - glasovi su ponovo prebrojani i Radmanović može mirno da nastavi rad u zgradi Predsjedništva BiH bez hipoteke da je na ovaj ili onaj način došao do pobjede. Ivanić i članovi njegove partije i dalje sumnjaju i tvrde da su glasovi brojani "reda radi" i bez stvarne želje da budu utvrđeni propusti, ali zanimljivo je da dio koalicije "Zajedno za Srpsku", čiji je Ivanić bio kandidat, umjesto da podržavaju ovu tezu idu na sastanke sa donedavno protivničkom partijom SNSD-om i razgovaraju o saradnji. Sve je jasnije da je ova koalicija postavljena na klimave noge od samog početka, a da je Ivanić, uz najjači politički bekgraund među opozicionim liderima, na izbore trebalo da ide bez ovog šarolikog društva rizikujući i da dobije znatno manji broj glasova. Upravo veliki broj glasova trebalo bi da bude dovoljna satisfakcija za onoga koji gubi, ali već je očigledno da se to neće na tome završiti. PDP je gubio identitet u koalicijama u kojima je bio godinama, a kasnije i odlaskom kadrova koji su bili dio stranke samo dok je na vlasti. Zato nije bilo logično očekivati ni da će se dugo održati predizborna koalicija taman i da je ostvarila mnogo bolje rezultate. U predizbornoj kampanji pokazali su da ne djeluju zajedno, kako su se nazvali, a disharmonija je nastavljena i netom po objavljivanju preliminarnih rezultata. Ivanić sumnjom u regularnost izbora spasava svoju stranku jer s osvojenih 285.927 glasova ne bi trebao da ima razloga da spasava sebe. Bilo bi mnogo korisnije da PDP, sa predsjednikom na čelu, pročešlja broj osvojenih glasova svojih istaknutih kadrova i zapita se gdje su "pali". Kao parlamentarna stranka u prethodnom mandatu PDP je učestvovao u izmjenama Izbornog zakona BiH, čak i u radu interresorne parlamentarne grupe koja se time bavila, pa je bilo prilike da se mnogo prije izbora ukaže na sve propuste o kojima sada govore.
Prašina koja se digla iznad CIK-a posljedica je stranačkih računica jer se sve vrti oko malog broja mandata koji može da prevagne kod formiranja parlamentarne većine na svim nivoima vlasti, posebeno onog na nivou BiH. Stranke koje nemaju značajan izborni rezultat svjesne su da se moraju nekome prikloniti jer se pokazalo da ni pobjedničke ne mogu same da formiraju vlast. Već se pokazuje da SDP BiH i SNSD, gdje je najviše žuči proliveno, nemaju alternativu zajedničkom formiranju vlasti, osim ako neće da izdaju sopstvene birače. Zaobići jednu od dvije partije koje su osvojile najviše glasova bilo bi direktno negiranje volje birača. Partnerstvo, savez ili koalicija u kojoj bi bile SDP i SNSD sigurno neće obilovati čvrstim vezama i ljubavlju, ali im za obavljanje vlasti treba samo minimum spremnosti za dogovor o konkretnim projektima. Kada CIK konačno potvrdi izborne rezultate očekuje se da u vlasti budu oni sa najviše osvojenih glasova jer koalicija sačinjena od stranaka sa lošijim izbornim rezultatima neće moći sprovesti ništa od onog što je obećano jer ih na to ni ne obavezuje nekoliko mandata koje su osvojili na proteklim izborima.