Znamo ko propisuje zakone, ko uvodi mjere kako da se ponašamo, jer sve to utvrđuje vlast koju smo birali, ali ko ustanovljuje naš generalni pravac kojim treba da krećemo?
Sve što se dešava u našem političkom životu jesu palijativne mjere, jesu iznuđena rješenja, međutim, kamo smo se uputili, gdje nam je cilj? Čak sa sigurnošću ne možemo ni nazvati naš politički sistem jer ga zapravo jasno i ne vidimo, pa ga se često naziva truli ili lopovski kapitalizam. Zvali ga mi kako hoćemo, nismo sigurni kuda smo se uputili.
Veoma je jasno da političari koji su vidljivi na našoj javnoj sceni spašavaju zemlju i narod od katastrofe ne bi li se ublažilo teško materijalno stanje našeg stanovništva. Očigledna je nervoza naših političara zbog prihvatanja kredita od MMF fonda, slušajući šta nam god oni kažu kako da se s budžetom ponašamo. Obaška što smo u tom smislu odavno već izgubili svoju nezavisnost, ali smo izgubili i vjeru u budućnost, jer nam nije jasno kako ćemo dugove vraćati.
Da naša vlada i naši parlamentarci vide našu budućnost samo u kratkoročnom obliku odavno je jasno svakome onome ko se bavi našim javnim životom. Izvan njih nema nikoga ko promišlja na duže staze, ko se pita kako će se BiH ubuduće razvijati. Postoje neki honorarni savjeti, ekonomski, socijalni, koji se s vremena na vrijeme sastaju i raspravljaju, a od te rasprave niko nema koristi. Ne znam da li su naši intelektualni krugovi donijeli neki stav o MMF-u, da li su upozorili Vladu s neprijatnim posljedicama uplitanja ove međunarodne finansijske kooperacije u život naše zemlje. Nisam siguran da li su naši ljudi upoznati s djelom Džozefa Stiglica, nobelovca, nekadašnjeg potpredsjednika Svjetske banke, koji je argumentovano pisao o Svjetskoj banci i MMF-u kao o moćnim stubovima krupnog kapitala, koji se oslanjaju na nemilosrdni profit. Nije poznato da li su naši političari upoznati sa nedavnom porukom argentinske predsjednice grčkom predsjedniku da se opasno čuva pomoći MMF-a, jer će ih zaviti u crno. Da li išta naši znaju o kretanjima u svjetskim okvirima, razumiju li kako svjetske multinacionalne kooperacije uspostavljaju svoju vlast?
Radi se o tome da naši političari nikoga ne slušaju, makar da budu informisani o globalnoj slici svijeta, pa se postavlja pitanje koliko su oni uopšte načitani, da li uopšte uzmu neku knjigu u ruke. Po njihovoj priči, po njihovim stavovima stiče se utisak da su uvelike neobrazovani. Uz to još ne slušaju rijetke savjete umnih ljudi jer oni su najpametniji, po njima nikakvi savjeti i ne trebaju. Države koje hoće da nešto u svijetu znače imaju institute s brojnim zaposlenim profesionalcima, koji ih opslužuju o strategiji budućeg svijeta.
Čemu služe naše dvije akademije nauka i umjetnosti, osim kao ukrasni dekor. Umjesto da se članstvo ovih akademija trudi da predviđa razvoj društva, u kom će se pravcu kretati globalne političke struje, često su u ovim ustanovama zauzeti preispitivanjem istorijskih događaja.
Od rata, od kada su Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Franjo Tuđman osmislili stvaranje vjersko-nacionalne države BiH, od tada se u ovoj zemlji ne smije ništa drugo propagirati osim religijsko-etničkog diskursa. Tome su najveći neprijatelji socijalizam, kojeg ugledni naučnik, predsjednik privredne komore Hrvatske, naziva crnim socijalizmom, a današnji je sustav u Hrvatskoj veseo jer su stotine hiljada ljudi izgubile posao.
Ma koliko se danas hvalili slobodom izražavanja i javne riječi, ostajemo ipak uskraćeni u govoru o nekim političkim opcijama. Ne mora pominjanje svakog "izma" da bude haranga na današnji politički sustav, ali se ljudi veoma čuvaju da bilo šta kažu o bivšem režimu. Ne čuje se da iko ima ijednu lijepu riječ o samoupravljanju, mada u intimi svoje porodice taj sistem hvale kao dobar za radničku klasu. Pa i sam pomen radničke klase nije poželjan, što je izbačeno iz upotrebe u informativnim glasilima. Valjda je uputno da novinari treba samo da pominju nacionalni integritet.
Prihvatili smo frazu da treba razvijati mala i srednja preduzeća, što će reći kloniti se velikih, jer mala i srednja preduzeća nisu konkurenti stranim firmama. Nekada je "Energoinvest" imao svoj trust mozgova, pa je ova firma bila poznata u cijelom svijetu. Sve se činilo da se "Energoinvestu" srežu krila, kako bi na taj način i sama BiH bila smanjena za glavu na svjetskoj tržnici, gdje smo nekada dobro kotirali. U kakve nas tokove svede MMF tako treba da se ponašamo.
Teško se boriti protiv globalnog ovladavanja svjetskog kapitala, ali je potrebno naći mjeru, pa ne biti najobičniji sluga, bez da se ima svoja misao i svoja ideja. Pa ćemo ovako ići tamo gdje nas za ular vode moćni jer mi nemamo svoje pameti i svoga stava.