Funkcioniranje izvršne i zakonodavne vlasti u BiH, posebno na državnom nivou, u naredne četiri godine, po svemu sudeći, bit će u stalnoj blokadi. Postizborna bojazan da će rad državnih institucija zbog potpuno suprotstavljenih programa stranaka koje su osvojile većinu dovesti do konstantnih sukoba i blokada potvrđena je na konstituirajućoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Buduću vlast neće činiti koalicije ujedinjene na istom programu, već prosti, matematički zbir stranaka, koje su u RS, odnosno FBiH osvojile većinu glasova. Koalicije stranaka vrlo su komplikovan recept za funkcioniranje vlasti. Primjer Hrvatske, u kojoj je u prošlom mandatu na vlasti bilo pet stranaka, koje, iako imaju slične ili iste programe - nisu funkcionirale kao tim, pokazuje kako višestranačke koalicije nisu dobrodošao način podjele vlasti.
Najjača stranka u to vrijeme bio je SDP Ivice Račana, koji je oko sebe okupio još četiri stranke kako bi formirao vlast. Koaliciona vlast stalno je bila na rubu raspada, jer su koalicioni partneri bili mnogo više posvećeni međusobnim odnosima i problemima, nego problemima građana i pitanjima od državne važnosti.
Još gori primjer bila je Alijansa za promjene u BiH. Alijansu je tvorilo bezbroj malih stranaka, a formirana je pod pritiskom međunarodne zajednice koja se htjela riješiti nacionalističkih stranaka. Dvije godine vladavine te alijanse ogledni su primjer promašaja koaliranja radi preuzimanja vlasti.
Primjeri alijanse u BiH, odnosno koalicione petorke u Hrvatskoj, upozoravajuća su ilustracija buduće podjele vlasti u BiH po matematičkom principu. Ove koalicije barem su se trudile da javno govore kako imaju zajedničke i iste prioritete. Budući nosioci vlasti u BiH javno, jasno i nedvosmisleno naglašavaju kako im je glavni cilj podijeliti vlasti. SNSD Milorada Dodika prednjači u tim i takvim ocjenama.
Definitivno je jasno da će novu vlast uz SNSD, činiti SDA i Stranka za BiH, te jedan od dva HDZ-a. Programi ovih stranaka potpuno su suprotni. SDA i Stranka za BiH, te HDZ-ovi žele jačanje države BiH. S druge strane, SNSD želi jačanje RS. Snažnija država jednako je slabiji entiteti, što SNSD nikako ne želi. Snažna RS znači slabiju državu, što drugim strankama u budućoj vlasti opet nikako ne odgovara.
Zbog rečenog, ovaj začarani krug funkcioniranja vlasti nikako ne može rezultirati ničim dobrim za građane. Neće biti boljeg visokog obrazovanja, jer nema državnog zakona koji je nužan za primjenu bolonjskih standarda. Neće biti niti novih investicija, jer investitori ne žele ulagati u nesigurna područja. Zemlja koja ne može napraviti niti jedan korak ka EU, sve je samo ne siguran prostor za investicije.
Dakle, naredne četiri godine siromašnih neće biti manje, neće biti ni boljeg obrazovanja, zdravstvene zaštite, većih penzija i novih radnih mjesta. U naredne četiri godine pobjednici izbora zabavljat će nas svojim sukobima i blokadama svih naprednih procesa. Slušat ćemo isprazne priče i vraćat ćemo se u prošlost, ili u najboljem slučaju stajati na mjestu. Samo što to nećemo znati, jer će nas Milorad Dodik, Sulejman Tihić, Haris Silajdžić, Dragan Čović, odnosno njegova zamjena ako ostane u zatvoru, ili Božo Ljubić, uvjeravati da strahovito brzo napredujemo.