Dobio sam informaciju od dva veoma pouzdana izvora da ću biti uhapšen kao balans za hapšenje ili Bakira Izetbegovića ili Milorada Dodika, rekao je u ponedjeljak na pres-konferenciji u Mostaru predsjednik HDZ BiH Dragan Čović.
Kaže, nije mu jasno zbog čega se to radi na takav način, iza kulisa, jer je u bezbroj navrata potvrdio da će se javiti na sve pozive Tužilaštva BiH i da mu nije namjera da napusti zemlju.
Govoreći o podignutoj optužnici protiv njega za zloupotrebu službenog položaja i ovlaštenja u vrijeme dok je obavljao dužnost zamjenika predsjednika Vlade Federacije BiH i ministra finansija, Čović je kazao kako "osjeća da nikada nije prekršio zakone u BiH".
"Odgovorno tvrdim da, dok sam obavljao ove dvije dužnosti, niti jedna konvertibilna marka nije nezakonito potrošena. Problem je što netko može neprovjereno podizati optužnice, a potom ne odgovarati za svoje postupke", rekao je Čović.
I tu je Čović, što bi se reklo, "pucao u sredinu", ali nije pogodio, jer nije imao hrabrosti i da imenuje one koji imaju moć da manipulišu istragama, krivičnim prijavama, optužnicama, presudama...
Treba se podsjetiti i da je Čoviću već suđeno pred Sudom BiH za navodno protivzakonito oslobađanje plaćanja carina kompanije "Lijanovići" iz Širokog Brijega. U prvostepenom postupku Čović je tada osuđen na pet godina zatvora, no ta je presuda poništena, a državni se sud proglasio nenadležnim za taj slučaj te ga prepustio pravosuđu Sarajevskog kantona.
I može sad Čović lupati glavu koliko hoće gdje je pogriješio, kome se ponovo zamjerio, je li prudski sporazum ili ujedinjenje s HDZ-om sa brojem razlog novog pritiska. Odgovor će teško naći.
Ali, naša priča se opet vraća na taj nesrećni, krivo postavljeni, iščašeni pravosudni sistem u BiH, koji je ostao uglavljen negdje između domaćih institucija i međunarodne zajednice, nema ga u Dejtonskom ustavu, ali je nametnut zakonima visokog predstavnika, koje su kasnije potvrđivali poslanici u parlamentu BiH, a opet pod pritiskom.
I taj pritisak je, u stvari, zamajac o kome ovih dana govori u "Gardijanu" Pedi Ešdaun, britanski lord, koji je suvereno vladao BiH skoro četiri godine i koji se danas plaši da nema više ko da okreće pedale na bosanskom biciklu koji može da sklizne u crnu rupu.
U stvari, nije pitanje da li će BiH postati crna rupa. Ona je već u njoj, samo ne znamo koliko je duboka ta naša crna rupa (da li je glupo da ponovim toliko puta izrečenu frazu) i ima li svjetla na kraju tunela?
Potvrda da smo u dubokom crnilu stigla je juče od Dragana Lukača, pomoćnika direktora SIPA, koji je, eto, kategorično demantovao pisanje "Večernjeg lista", a koji je dva-tri dana ranije objavio to što je Čović potvrdio na pres-konferenciji.
Lukač tvrdi da on nije dobio nalog za hapšenje Bakira Izetbegovića, potpredsjednika SDA, a koje se, navodno, treba ostvariti u okviru "razrađenih planova bh. sigurnosnih struktura i dijela međunarodne zajednice, a u cilju eliminisanja s političke scene Izetbegovića, Čovića i Dodika".
"Sve je to šuplja priča. To rade paraobavještajne službe iz Banjaluke, iz RS, i iza ove svoje tvrdnje čvrsto stojim. Niti mi radimo bilo kakve istrage u vezi s tim ljudima, izuzev što je za Dodika već općepoznata stvar, niti se bavimo Čovićem i Izetbegovićem" ističe Lukač.
Eto, tek tako pomoćnik direktora SIPA sasvim normalno komunicira s novinarima o istragama koje vodi ili ne vodi, priča o postojanju nekakvih paraobavještajnih struktura u Banjaluci, ne nudeći nijedan dokaz o njihovom postojanju, potvrđuje da Bakir Izetbegović može na miru da spava, bar do kongresa SDA, a što nije, eto, slučaj s Miloradom Dodikom.
Njegov slučaj je, kaže Lukač, već opštepoznat, ili drugim riječima, on se svojski potrudio da postane opštepoznat kada je u javnost plasirao informacije o toku predistražnih radnji i kada je taj izvještaj dospio u medije isti dan kada i u Tužilaštvo BiH.
Sve to govori u kakvom se stanju nalazi BiH, država bez suvereniteta s institucijama bez vlasti i korumpiranim ili ostrašćenim državnim činovnicima. To govori u kakvom se stanju nalazi pravosuđe ove nesrećne, nesređene države u kojoj svaki kokošar iz međunarodne zajednice može da vuče za nos svakog državnog tužioca i sudiju, jer su mu se ovi sami namjestili.
Ovo čak ne bi bilo ni toliko ponižavajuće da se to povlačenje ne radi zarad političkih obračuna.
I sad će se opet javiti Meddžida Kreso, samozvana zaštitnica državnog pravosuđa, tvrdeći da se ona, eto, ne bavi politikom već predano radi na jačanju tih institucija. Ista ona Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, ispred koga sasvim normalno notorni kriminalci šamaraju rodbinu žrtava.
E, to je BiH. Duboka crna rupa u kojoj je sasvim normalno da lider najjače stranke jednog od tri konstitutivna naroda govori na pres-konferenciji o svom skorom i naručenom hapšenju da bi bio izjednačen nekakav nacionalni balans, u kojem visoki fukcioner SIPA javno pojašnjava ko će, u stvari, biti uhapšen, a ko neće i zašto jedan neće a zašto onaj drugi hoće. I to je, u stvari, poučno za građane, jer u svako doba dana ili noći mogu pozvati policajca Lukača i ovaj će im odmah reći vodi li SIPA kakvu istraga protiv njih ili ne. Taj izgleda sve zna.
Crna rupa u kojoj su mediji i policajci i istražioci i sudije, i u kojoj trećina građana, bez obzira na nacionalost i entitet, smatra da je sasvim normalno i opravdano istući novinara, jer ih doživljavaju kao produženu ruku loše politike i još lošijih političara.
U stvari, BiH je država u pokušaju, protektorat skrpljen po mjeri neke nevidljive vanjske sile koja joj ne dozvoljava da nađe svoj unutrašnji mir dogovorom njena tri konstitutivna naroda.
I na kraju malo optimizma u odgovoru na gore postavljeno pitanje: Ima li svjetla na kraju tunela? Nema.