Skoro 100 odsto bh. građana složiće se da je najbolje da zaboravimo događaje iz prve decenije 90-ih godina prošlog vijeka. Vrijeme je, složićete se, da se usmjerimo ka kreiranju zajedničke budućnosti, u kojoj neće biti "naših i njihovih". Trebamo težiti ka tome da nam svima bude što bolje.
Kažem u prvoj rečenici "skoro" zbog toga što i dan-danas ima umova kojim nije dovoljno stradanja, već gledaju kako da budu što veći nacionalisti, odnosno, izazovu nova varničenja, zbog kojih mogu pasti mrtve glave.
Postavlja se pitanje zašto je, onda, Vlada Federacije BiH tražila od Predsjedništva BiH da im donira višak naoružanja kojim se može opremiti jedna divizija? Kome treba oružje u državi u kojoj hiljade tona metala završava na deponijama? Ne, nije lako zaključiti da Vlada FBiH nije namjeravala da recikliranjem sekundarnih sirovina unaprijedi metalsku industriju.
Ne liči ni premijer Federalne vlade, Mustafa Mujezinović, na čovjeka koji će aplaudirati dok tenk uvoze u neki muzej. Vladi čiji entitet bi mogao da se uguši u dugovima oružje je potrebno, po svemu sudeći, za ostvarivanje još jedne od niza nebuloznih ideja, koja je, bar za sada - pokrivena velom tajne.
Nije li vrijeme da se zabrinemo zbog toga što je, od tri člana Predsjedništva BiH, samo Nebojša Radmanović rekao nešto u stilu: Ljudi, ne može to tako, šta će im oružje u miru?!
Željko Komšić i Haris Silajdžić, kako se može pretpostaviti, dali su zeleno svjetlo za dodjeljivanje tenkova i puški Vladi FBiH. Ionako su nih dvojica dosadašnjim odlukama, ali i samostalnim istupima, ponekad narušavali ugled BiH u svijetu, tako da bi sviam bilo čudno kada bi se pozabavili pitanjima od ključnog značaja za prosječnog stanovnika napaćene države.
A, napaćeni građani i dalje samo mogu glumiti da su gluhonijemi i kad je u pitanju afera "donacije". Milijarde maraka slile su se u našu zemlju u postratnom periodu, a te pare nije vidio niko.
Tobože, "omastili" su se pojedinci džakama deviza, ali, znajući efikasnost bh. pravosuđa, nije teško zaključiti da takvi mogu pomrijeti prije nego počnu grijati optuženičku klupu ili popunjavati zatvorske prostorije.
Osvrnimo se i na vijest broj jedan u sedmici koju danas ispraćamo. Sjetićete se vjerovatno da nas je nedavno po drugi put ove godine svjetska javnost stavila u žižu interesovanja.
Nismo otvorili nikakvu kompaniju koja nudi nova tehnološka rješenja, niti promovisali osmo svjetsko čudo, već nam je "samo", ma koliko to skromno zvučalo, u posjetu došla holivudska diva Anđelina Džoli. Lijepa brineta je, kako se ispostavilo, obećala pomoć izbjegilicama, a, blago nama, posjetiće nas i na jesen. Međutim, izgleda da supruga Breda Pita ne zna da ovdje donacije nestanu u magli. Kako god, o nama je, zbog njenog dolaska pričao svijet. Šta nam to govori? Jadna je država koja na sebe privuče pažnju tek kad je posjeti dama sa žutih strana.