Izvjesni Zvonimir, koji je dao ostavku na savjetničko mjesto u Vladi FBiH, bio je ovih dana glavna vijest na portalima širom BiH i regiona.
Taj mladi Zvonimir, koji nije želio da otkrije svoj identitet, tvrdi da je napustio mjesto savjetnika u jednom federalnom ministarstvu jer ga je nerviralo što je za dva mjeseca naplatio skoro 10.000 evra, a nije radio ništa. Savjetnik koji je savjetovao nekog ministra izjavio je:
"Mogu reći da je bio ogroman broj putovanja, hodanja, mlaćenja prazne slame po svijetu, da je to strašno, tipa Kine, Japana. Ako neko ozbiljno misli sebi neku karijeru razvijati ili da nešto nauči, to je zaglupljivanje. Ništa ti ne radiš konkretno. Ti šutiš, jedeš, piješ, hodaš, računaš dnevnice."
Ovakva izjava sigurno ne potvrđuje konstataciju da je Zvonimir mlad, obrazovan i perspektivan. Koliko god bilo moralno odreći se dobre zarade zbog ličnih ubjeđenja i nastojanja da se u izvršnoj vlasti radi za opšti interes uz sticanje novih znanja i zavidne karijere, previše je "rupa" u Zvonimirovoj izjavi, koja nije uvjerljiva, prvenstveno zbog načina na koji govori.
"Mlaćenje prazne slame po svijetu" za nekoga je i rad na projektima u okviru reforme penzionog sistema ili elektoenergetskog sektora, ali to ne znači da je takav rad nepotreban. To što je mladi savjetnik "šutao, jeo, pio, hodao i računao dnevnice" je dokaz koliko je prodoran i željan novih znanja. Ne reče Zvonimir kako se obreo u ministarskom kabinetu i po kom osnovu je dobio mjesečno 5.000 evra jer po Zakonu o platama u FBiH i onome što piše u "Službenom listu FBiH" on nije mogao imati tolika primanja jer to nemaju ni federalni premijer ni predsjednik FBiH. Ako je "računao dnevnice" i "mlatio praznu slamu po svijetu" moguće da je po osnovu raznih naknada za mjesec zaradio godišnju zagarantovanu penziju u FBiH.
Kaže Zvonimir oduševljenoj javnosti BiH i šire da je došao u Vladu FBiH u starom sazivu, a primio je dvije plate, shvatio da se ništa ne radi i digao sidro. Pa, novi saziv Vlade FBiH radi od 17. marta ove godine, a Zvonimir je dušu otvorio šest mjeseci nakon toga. Za kratko vrijeme imao je niz putovanja, a sudeći po njegovoj izjavi "tipa Kine, Japana" za pretpostaviti je da je bio u ovim azijskim državama. Zvonimir i svi nekompetentni savjetnici, bili oni mladi i perspektivni ili nedavno penzionisani, nije trebalo da se prihvate posla za koji, po načinu na koji govori, nisu kvalifikovani.
Druga su priča šefovi raznih Zvonimira koji angažuju stranački podmladak ili islužene nikad dokazane funkcionere na najodgovornije funkcije. Savjetnik bi, valjda, trebalo da bude ekspert za pojedine oblasti i bolje upućen u specifične probleme od šefa koji ga je angažovao. Ako ništa drugo, bar bi morao biti bolje informisan od šefa, a ne samo odan njegovoj stranci ili onome ko ga je preporučio. Mnogo je u BiH primjera na principu "dovođenja Zvonimira u kabinet", a savjetnici su vrlo često osnovni uzrok za greške svojih šefova, kojima kad-tad budu ispostavljeni računi za loš izbor tima s kojim rade.
Nažalost, mnogo je veći problem od nesposobnih savjetnika, nesposobnost njihovih šefova i nedostatak dobrih programa stranaka koje su na vlasti. Nije isključeno da se na raznim savjetničkim pozicijama nalaze izuzetno sposobni, obrazovani i elokventni ljudi koji većinu posla nose na svojim leđima, ali onda se to mora vidjeti na rezultatima rada institucija koje vode njihovi šefovi. Vrlo je lako prepoznati gdje se u BiH vidi dobra organizacija rada, za šta je prvenstveno odgovoran prvi čovjek, koji izborom dobrog tima olakšava sebi posao, a time radi i za opšti interes. Takav posao treba da se plati, ali nigdje u BiH nema zakonske mogućnosti da neko za mjesec zaradi tih Zvonimirovih 5.000 evra ili skoro 10.000 KM. Zvonimir, ako postoji, treba da kaže ko je prekršio zakon kada mu je isplatio taj novac i tako pokaže da je borac za istinu i zaštitnik građana koji izdvajaju porez za ogroman administrativni aparat.
Evo prilike i za SDP BiH, koji je najavio reforme od Ustava do voznog parka, da prekine lošu praksu tamo gdje je preuzeo vlast i napravi uštede bar na savjetničkim pozicijama. Da neće imati lagan posao, ako se na to odluči, potvrđuje način rada njegove partnerske stranke Radom za boljitak, čiji ministar Jerko Ivanković Lijanović (zasad) ima deset savjetnika, koji mogu da troše do mile volje jer je na sanzi njegov dekret, a ne zakoni i odluke Vlade FBiH. Ne bi se reklo na prvi pogled, ali između Lijanovića i pomenutog Zvonimira ima mnogo sličnosti. I jedan i drugi zagrizli su krupan zalogaj i prihvatili se posla za koji niti su spremni niti kvalifikovani. Jedina je razlika što Lijanoviću ne smeta "mlaćenje prazne slame po svijetu" jer je opšti interes u zaštiti domaće proizvodnje sprovodi u privatnoj kompaniji. Možda se Zvonimir, ipak, bolje snađe u privatnom sektoru za manje pare.