Članovi Komisije za ispitivanje stradanja u Sarajevu skoro sedam mjeseci od okupljanja još se bakću oko toga šta, u stvari, treba da rade. Tužno, ali istinito.
Tako rekoše da još ne uspijevaju da se dogovore šta im je primarni zadatak - istraživati ljudske žrtve ili materijalnu štetu?
I u toj `dilemi` prođe im više od pola godine. Podatke o broju ubijenih, zatvorenih i silovanih, naravno, nemaju. S mrtve tačke nisu se pomjerili, ako se ne računa par normativnih akata.
Konkretne rezultate, kažu, imaće kad im se produži mandat za još 12 mjeseci i kad im dodijele još četiri miliona KM.
Komisija od koje se, zaista, mnogo očekivalo, prije svega da rade objektivno i nepristrasno, ponaša se upravo suprotno. Izgleda da su se svi uzalud nadali da suprotstavljenih tabora u ovoj komisiji neće biti. Već viđena situacija u silnim bh. komisijama. Podijelili su se u dva tabora - s jedne strane predstavnici iz RS insistiraju da se ispituje istina o ljudskim žrtvama, a s druge svi ostali članovi Komisije traže utvrđivanje materijalne štete pričinjene tokom rata na zgradama u Sarajevu.
Pa zar se to nije moglo riješiti jednim potezom - brzim i efikasnim? Zadatak Komisije stoji u samom njenom nazivu, uostalom zar je potrebno pola godine `rada` da bi se razjasnilo šta da se radi? Da nije tragično bilo bi komično. Dok oni apsolviraju šta im je zadatak vrijeme teče, a porodice poginulih i nestalih u nevjerici gledaju još jedan promašeni pokušaj da se utvrdi istina o njihovim najmilijim.
U ovom momentu porodice mogu da vide međusobna optuživanja članova Komisije - ovi neće da rade, zabušavaju i odugovlače, a mi bismo htjeli, ali ne možemo sami???
Još strašnije je i što ne mogu sami da se dogovore da rade ubrzanim tempom kako bi posao završili na vrijeme, nego pojedini članovi traže od Savjeta ministara da im `naredi da rade neprekidno`.
Uz sve to kažu da bi oni svoj posao radili ažurno i savjesno, ali im smeta taj pritisak, strka oko njih i politizacija?
Pa i nije jednostavno čuti javno prozivanje da ništa nisu uradili za šest mjeseci, uz sve uslove za rad.
Ako za šest mjeseci nije pribavljena dokumentacija od nadležnih institucija i vrijeme je prošlo u planiranju naučnoistraživačkog projekta, šta onda očekivati od produženog mandata? Težak put ka istini mogao je biti skraćen i pomoću iskustva drugih sličnih komisija, kao što su Komisija za Srebrenicu, ali nije...
O motivima protraćenog vremena i novca nekom drugom prilikom. U ovom momentu ostaje svima da se nadaju da će svaki član Komisije, konačno, početi da radi bar po moralnoj, ako ne po društvenoj dužnosti.