Predsjednik Mesić smislio je konačno rješenje: Velika koalicija. Ujedinjena fronta svih sa svima. Formiraju li HDZ i SDP zajedničku vladu, kako on predlaže, nitko im neće moći konkurirati, pa će srasti s državnim funkcijama i vlast zadržati u nedogled ili barem petdeset godina, a za to vrijeme praktično će izbjeći ponižavajući ritual izbora, kad se moraš bezočno ulagivati biračima, nuditi svoje usluge po uličnim uglovima, uvijati kao crv na televiziji... Stres, konkurencija kome to treba?
Ivica Todorić hvata se u koštac s `Lidlom`. Do sad je išlo lako - natjecao se samo s manjim, relativno beznačajnim domaćim ili srednjoeuropskim trgovačkim kućama. `Merkator` se pozicionirao u višu lagu, gdje ne može računati na masovnu publiku, `Metro` specijalizirao kao cash and carry, `Kerum`, ostao prilično bezopasan regionalac, a `Getro`, koji funkcionira na najnižim maržama, previše je sporo rastao... No, odjednom, ulazi `Lidl`, umjesto `Leclerca` i `Tescoa`, koji su uspješno osujećeni prostornim planiranjem, i to inicira krizu ili nervozu, pa `Agrokor` upozorava opskrbljivače kako ne mogu sjediti na dva stolca, istodobno mobilizira domoljubne vlasnike milijun malih dućana te zove u pomoć regionalnog partnera Miškovića, vlasnika beogradske `Delte`, najkrupnijeg balkanskog oligarha, teškog više od milijardu eura. Može li to pomoći? `Lidl` će prosperirati na uvoznoj robi na kojoj je izrastao i Todorić, a cijela državna fiskalna politika dizajnirana je prema potrebama takvih uvoznika i banaka koje su ih servisirale. Puno malih dućana povećat će operativne troškove i rabat, a s `Deltom` može `Agrokor` mijenjati robu, ali neće izaći na treće tržište jer ga ni Todorić ni Mišković nikad nisu uspjeli otvoriti: oni su po definiciji domaći igrači. Zaključak? Monopol je OK dok nema ozbiljnih stranih konkurenata.
Državna agencija za suzbijanje monopola, znanstveno je ustanovila da je `Adris`, ranije Tvornica duhana Rovinj, `od 1999. do 2003. djelovala monopolski`, pa će im odrezati neku kaznu, koja vjerojatno neće ugroziti milijardski portfelj te tvrtke što je u međuvremenu izrasla u najbogatiju hrvatsku privatnu kompaniju. `Adris` je uspio očuvati ekskluzivan položaj na tržištu, ali je ostao bez glavnog proizvoda - `Philip Morris` u međuvremenu im je ukinuo licencu za `Marlboro`. Njihov čovjek u Švicarskoj, Cane Subotić, kupio je Duvansku industriju Niš, odakle će jeftinije opskrbljivati cijelu regiju. `Adris` može ometati plasman, ali ne zadugo, jer `crveni`, ovako ili onako, prolazi kroz sve barijere. To je bila tajna njihova vlastitog uspjeha...
`Deutsche Telekom` kupio je od države nacionalnu fiksnu mrežu i mobitel za male pare u doba kad u Hrvatsku nitko nije htio investirati. Norvežani su sad samo za jedan od dva srpska javna mobitel-operatera dali skoro tri puta veći iznos, a Ivica Mudrinić i `Hrvatski Telekom` - čini se ne bez osnova - tvrde da im, osim hrvatske fiksne mreže i kablova, pripadaju i kanali, rupe u zemlji kroz koje ti vodovi idu, i to bez obzira jesu li se upisali kao zemljišni vlasnici, budući da se smatraju pravnim slijednicima svega što je hrvatski PTT gradio i imao, osim poštara. Konkurenti toga dojučerašnjeg monopolista, koji je svoju poziciju ugovorno utanačio s Račanovom vladom, tvrde da nemaju šanse protiv behemota, na što im Mudri odgovara osmijehom, pokazujući sva četrdeset i dva zuba. Kakve izglede ima T-HT da dugoročno zadrži ekskluzivnu poziciju? Nikakve. Oni više masivno ne investiraju - logika regionalnog razvoja telekomunikacija, u čemu će glavnu ulogu imati Amerikanci, erodirat će njihov monopol, samo što će se prvo, naravno, namlatiti velikih para.
Koliko je `Pliva` održala monopol na tržištu lijekova? Dok se nije pretvorila u nepronični transatlantski konglomerat, koji je država prodala, a nije inkasirala novac. Nešto se prebijalo, ne znaš točno što sa čime i kada, jedino vidiš da nije ništa ostalo od čudesnog izuma koji je gospođa Marija Alačević, Radmanova mentorica na `Ruđeru`, ostvarila s mnogim svojim suradnicima i cijelim hrvatskim farmaceutskim kompleksom. Azitromicin je odbacio najmanje dvije milijarde dolara. Gđa. Alačević živi kao skromna penzionerka u Makarskoj. Patentna prava su istekla. `Pliva` je američka firma. Poslije izlaska na burze, u budžet nije ušla ni kuna od prodaje portfelja, dok nije pradan cijeli paket. Pa ti vidi...
Ima još milijun primjera i samo jedan zaključak: lokalni monopol prijelazna je faza iz socijalizma u kapitalizam. Isprva funkcionira, dok ga podupire režim čije poteze ne možeš slobodno kritizirati. No, čim diktatura olabavi, pokrene se razvoj, a tržište ojača, stranci kupe monopoliste. Posišu njihovu supstanciju i onda oni podlegnu prilikom napada drugog vala, kad stižu najveće, ozbiljne strane korporacije, kojima se ionako nitko nije namjeravao odupirati.
Šema? Nema je.