Nova afera, čiji se korijen razgranao u Stranci za BiH, izašla je na vidjelo. Damir Arnaut, savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, gotovo 11 mjeseci nakon što je imenovan za bh. ambasadora u "zemlji kengura", nije preuzeo funkiciju zbog koje bi se mnogi potukli.
Zašto Silajdžićeva desna ruka nije spriječila diplomatski skandal? Zbog toga što u našoj ambasadi u Kanberi, koja bi trebalo da bude potpora za sve građane porijeklom iz BiH, ionako vlada haos koji provode "Silajdžićevi ljudi", pri čemu prije svega mislim na odluke posrnulog ministra vanjskih poslova BiH Svena Alkalaja.
Ali, navedeno nije barijera ovog skandala: Arnaut još nije prošao ni dvomjesečnu obuku u resornom ministarstvu. No, zašto će mu takva "škola", kad je već položio sve ispite Stranke za BiH, čiji je potrčko i čija najezda ne jenjava.
Krah diplomatije koja se pretvorila u gnjavažu Svena Alkalaja, koji danonoćno putuje a po rezultatima tapka u mjestu, odlično oslikava i to da je ambasador BiH u Hagu Miranda Sidran-Kamišalić, osumnjičena za pronevjeru oko 100.000 evra.
Zašto kontroverzni ministar u druge zemlje šalje ljude sumjivih postupaka? Zato što će na taj način imati produžene ruke za svoje u najmanju ruku neobične aršine.
Brine, međutim, i to što nemaju paradoksalne postupke samo Silajdžićevi istomišljenici. Ništa manje nisu začuđujući stavovi hrvatskog člana Predsjedništva BiH #$9eljka Komšića, koji je građanima Hrvatske čestitao "Dan pobjede" povodom petnaestogodišnjice akcije "Oluja".
Nagazi ovim postupkom Komšić tragičnu istinu: da je "Oluja" protjerala 220.000, a ubila 2.000 Srba!
Kada bi u nekoj civilizovanijoj zemlji političari lupali gluposti kako to kod nas rade Silajdžić i Komšić, građani te države bi pokazali i svoju radikalniju stranu i takve vođe bi možda spalili na lomači.
Ako bi se marsovac ovog trenutka spustio u našu zemlju, bilo bi mu potrebno svega nekoliko minuta da na osnovu Silajdžićevih i Komšićevih izjava shvati da je na pogrešnom mjestu, te bi se meteorskom brzinom vratio tamo odakle je i došao.
Shvatio bi baksuzni vanzemaljac da je profil većine bh. političara suviše gadljiv za njegov želudac.
Njihova nesposobnost ogleda se kroz činjenicu da nekoliko mjeseci pred izbore padaju vlade, a sposobnost je očigledna kroz primjer da pritišću privredne subjekte da im finansiraju predizbornu kampanju.
Nemoć političara vidi se u tome da krivicu što smo u dubiozi prebacuju jedni na druge, a nerad u tome što čak i turističke zajednice bez ispovijedanja troše velike cifre.
E, pa, gospodo, upravo takve političare, koji nisu dosljedni svojim pozicijama, vi ste, direktno ili indirektno, izabrali. Zato ih i trpite.