Iako su entitetske komisije koje regulištu tržišta kapitala u BiH usvojile standarde upravljanja akcionarskim (dioničkim) društvima, kod većine rukovodilaca nije sazrela svijest o značaju poštivanja tih principa za poslovanje i razvoj samih preduzeća, a onda i privrede i društva u cjelini.
Najnoviji primjer za takvu ocjenu je slab odziv preduzeća u Republici Srpskoj za uvrštenje na službenu kotaciju Banjalučke berze. Zakonski rok je istekao, a prijavu nije podnijelo desetak preduzeća koja ispunjavaju uslove za upis na prestižno berzansko tržište.Mnogi članovi uprave, kada budu suočeni sa zakonskim sankcijama, vjerovatno će se pravdati da to nisu stigli obaviti zbog zauzetosti oko sabiranja završnih finansijskih računa za ovu poslovnu godinu. Ako je to alibi, onda su sami priznali da spadaju u neslavnu kategoriju onih koji sve rade u zadnji čas, jer je zakon koji tretira izlazak na berzansku kotaciju stupio na snagu još prije tri mjeseca.
Prije će, ipak, biti da se samo potvrđuje teza o tome da rukovodioci firmi ne žele izlazak na berzansku kotaciju zato što su tamo obavezni poštivati korporativne standarde koji se prvenstveno odnose na javnost poslovanja i ravnopravan tretman svih akcionara. Većina njih, po svemu sudeći, želi nastaviti s poslovanjem u mraku, odnosno sklapanjem sumnjivih aranžmana i ličnih dilova daleko od znatiželjnih pogleda malih akcionara i novinara. Zbog ustajalih navika i uskih interesa koje ne priznaje napredno korporativno društvo, spremni su u drugi plan staviti perspektivu preduzeća, a time i interese vlasnika (akcionara) i radnika koji u njemu zarađuju za život.
Šta izlazak na službenu berzansku kotaciju znači za preduzeće? Prvo treba reći da se radi o segmentu tržišta koji je posebno interesantan za investitore, prvenstveno one iz inostranstva koji su zbog vlastitih pravila igre često obavezni ulagati novac u subjekte sa berzanske kotacije. Imajući u vidu tu činjenicu, s jedne strane, a sa druge otvorenu mogućnost emitovanja novih akcija prema investicionoj javnosti, onda se lako može zaključiti šta se propušta. Bez svježe krvi (kapitala) i mozga (novih ideja), koje sa sobom donose institucionalni investitori, teško na sve zahtjevnijem tržištu može opstati bilo koje preduzeće, a posebno ono koje za sebe tvrdi da ima velike ambicije.
Dakle, izlaskom na kotaciju preduzeća istovremeno izlaze iz lokalnog privrednog zapećka, a poštivanjem principa korporativnog upravljanja dobijaju na atraktivnosti i prijeko potrebnom imidžu za dalji razvoj i napredak.
Dok veći broj naših `menadžera` to ne shvati, odnosno dok vlasnici preduzeća među njima ne naprave adekvatnu selekciju, privreda i cijelo društvo će nam ostati u zapećku i čekati `bolja vremena`.