Stanje u oblasti obrazovanja na domaćim prostorima najbolje oslikava vic o dva Hercegovca zatečena na brodu koji tone. Jedan od njih pita drugog: "Znaš li plivati?" Drugi odgovara: "Ne znam, ali imam papire."
Doći do dokumenata, odnosno, dobiti diplomu u BiH danas je teško koliko i prosječnom intelektualcu da popuni ukrštenicu, jer zahvaljujući privatnim fakultetima, kojih u Sarajevu i Banjaluci ima koliko i prodavnica, imamo i sve više intelektualaca.
Istina, ne moraju oni baš da znaju da rade posao za koji su se obrazovali, jer kad su mama i tata imali toliko novca da plate tako skupo školovanje, naći će za njih i neko "povoljno" radno mjesto, na kojem će vremenom naučiti da rade. Na tu surovu stvarnost smo se navikli; svakodnevno se susrećemo sa neupućenim službenicima u javnim institucijama, sa doktorima koji postavljaju pogrešne dijagnoze i sa asistentima koji su, zahvaljujući diplomama s nekog od fakulteta, iako su do juče bili konobari, odjednom postali prosvjetni radnici.
Nije to ni čudo, imajući u vidu da je u BiH moguće upisati se na fakultet, a da prethodno niste završili ni srednju školu. Naravno, nemaju svi ovu neobičnu privilegiju, nego samo djeca pojedinih prosvjetnih ili javnih radnika, ljudi koji bi trebalo da budu primjer moralnosti i etičnosti u društvu.
Tako su supružnici i profesori Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci Gordana Đukić i Nikola Mićić upisali svog sina na ovu visokoškolsku ustanovu bez diplome srednje škole. Da stvar bude gora, to je samo dio malverzacija u koje su umiješani supružnici Mićić i Đukić, protiv kojih je Specijalno tužilaštvo RS pokrenulo istragu nakon prijave Poljoprivrednog fakulteta da su prisvojili novac od međunarodnog projekta "SEEDNet".
Ovo sigurno nije jedini primjer korumpiranosti u obrazovnom sistemu, pa novac često i u drugim oblastima ne stigne tamo gdje je bio namijenjen. U to su nas ovih dana uvjerile i opštine u RS, koje, iako su dobile novac za sanaciju štete od junskih poplava i to u iznosu od 20 miliona KM, očigledno nisu ništa preduzimale u vezi s pitanjem mjera zaštite, jer su poplave, iako uobičajene za ovo doba godine, ko zna koji put istjerale ljude iz njihovih domova. Gdje je završio novac, provjeriće Vlada RS, ali sudeći po dosadašnjoj domaćoj praksi raspodjele novca opštinama, neće biti lako podnijeti izvještaje.
Ovo su samo neki od primjera koji pokazuju koliko je korupcija ukorijenjena u svim segmentima društva u BiH, na šta ukazuju i istraživanja koja su u posljednje vrijeme sprovedena, a koja postavljaju BiH među najnerazvijenije i najkorumpiranije zemlje na svijetu.
Imajući u vidu da, kako navode u agencijama koje se bave ispitivanjem javnog mnjenja, samo mali procenat malverzacija u BiH bude otkriven i iznesen u javnost, sasvim je jasno da je korupcija stvar naslijeđenog mentaliteta koji moramo mijenjati. Ako ništa, društvo treba da se odrekne ove tradicije zbog ulaska u Evropsku uniju, koja neće dozvoliti "novu Bugarsku", odnosno da primi u članstvo neku zemlju čije društvo je u tolikoj mjeri podložno korupciji.