Pa tko je uopće taj Tihomir Orešković? - uskliknula je Nensi Tireli, hrvatska laburistkinja, koaliciona partnerica bivšeg premijera Milanovića u propaloj ad hoc političkoj predizbornoj grupaciji, lukavo nazvanoj "Hrvatska raste".
Pokojni beogradski novinar, cinični kroničar balkanske politike, autor većine izbornih slogana za tamošnje političke stranke, uvijek je isticao da slogan za izbore mora sakrivati najveći nedostatak partije ili kandidata koji ulazi u izbornu utakmicu. Autor je superuspješnog slogana "Pošteno!" za neke srpske prevarante, a ovaj Milanovićev slogan kao da je spravljan u istoj kuhinji. Hrvatska raste?
Naprotiv, prema svim pokazateljima, ekonomija i društvo u padu su, u trajnoj stagnaciji. "Hrvatska raste" je bila deviza koja je imala funkciju čuvenog smokvinog lista u antičkoj plastici. Osim tom ispraznom sintagmom, Milanović je svoj politički organ za izbore uresio dvjema dekorativnim parastrankama - jedno su neki penzioneri okupljeni u asocijaciju "sivih pantera", koju vodi istarski političar Silvano Hrelja, a drugo Hrvatski laburisti, žalosni ostatak usahle frakcije Hrvatske narodne stranke, koja se odlomila do svog tvorca Radomira Čačića. HNS se istodobno riješio Čačića pa pretvorio u najvažniji satelit Milanovićevu Jupiteru - oni mu nisu važni po tome koliko birača privlače (manje od 2% po svim anketama), nego po tome što služe kao servis za "outsource" parapolitičkih kombinacija koje ne bi pristajale prononsirano "poštenim" kvazisocijaldemokratskim novokomunjarama.
HNS sad vodi Vesna Pusić, koja ima barem društvenu i javnu personu - ta nekadašnja tijesna prijateljica partijskog vođe Radimira Čačića, koji je išao samostalno i propao na ovim izborima, zaista je poznata, za razliku od Nensi Tireli, beznačajne starlete hrvatske politike. Kalendar sa sličnim "Tireli Girls" ne bi, doduše, nijedan automehaničar zalijepio na zid svoje radionice uz Johnnyja Ramba, Pamelu Anderson i prave "Pirelli Girls".
Nensi Tireli i njeni Laburisti ne vide se prostom okom - jedina im je funkcija da kao i riječki penzioneri statiraju u Milanovićevu nastupu kad glumi "lijevu frontu". Prije angažmana u Hrvatskim Laburistima, Nensi nije bila ništa bitno - čestita trudbenica koja je završila večernji studij na Riječkom veleučilištu, rastavljena žena s dvoje djece koja se bavi, kako kaže, "svime što i prosječne žene". Iza te skromnosti krije se svestranost - piše dijalektalnu poeziju, slika, glumi u amaterskoj predstavi "Ženski sabor va Labine", pili drva, obrađuje vlastiti vrt, proizvodi vino, te kod kuće obavlje sve radove osim električarskih - zida, postavlja pločice, farba... Uz takvu ženu ne treba ti ni motokultivator. Anonimac o čijem se backgroundu javno pita, neki Tihomir Orešković (rođen godinu dana kasnije, 1966.) nije toliko svestran, možda zato što je bio usredotočen na svoj zahtjevniji osnovni posao. Umjesto vođenja nepostojeće hrvatske stranke Hrvatskih laburista, kao CEO i predsjednik Nadzornog odbora upravljao je hrvatskim farmaceutskim gigantom "Plivaom".
Na taj je položaj došao nakon duge i uspješne karijere korporativnog egzekutivnog funkcionera. Rođeni Zagrepčanin odrastao je u Kanadi - nadimak mu je Tim - te ondje završio kemiju na uglednom ontarijskom sveučilištu "McMaster". Osnovano 1887. ima gotovo 1.500 profesora, 7.000 ljudi u raznim službama te 30.000 studenata. Dotle je Nensi Tireli završila "stručni studij poduzetništva" na Riječkom veleučilištu osnovanom 1998. godine. No, Tim Orešković zatim je još poveća ulog u mrtvoj trci s Nensi Tireli - završio je i MBA (poslovni postdiplomski studij) pa se zaposlio u globalnoj farmaceutskoj kompaniji "Eli Lilly", koja ima godišnji ukupni prohod od 23 milijarde dolara, te kotira na njujorškoj burzi izlistana među 500 najvećih tvrtki u selekciji "Standards&Poor". U firmi je munjevito napredovao - posljednja mu je pozicija bila direktor za odnose s državnom administracijom (što je za farmaceutiku strateško pitanje). Nakon toga otišao je na bolji položaj u kanadsku kompaniju "Novopharm" i ondje dotjerao do financijskog direktora jedne od divizija te druge najveće kanadske privatne farmaceutske tvrtke, koju je zatim progutao pravi Behemot, izraelska "Teva". Firma iz telavivskog tehnološkog parka Petah Tikva, osnovana 1901. godine, s ukupnim prihodom od 20 milijardi dolara. Kako je "Teva" kupila i zagrebačku "Plivu", poslala je Oreškovića 2009. da je opet postavi na noge - nakon privatizacijskog inženjeringa i nikad rasvijetljenih manevara s prodajom licence za hit-antibiotik azitromicin američkom "Baxteru" trebalo ju je opet postaviti na noge... Orešković je bio jako uspješan, hvale ga svi suradnici, čak i sindikalci, kod kojih se Nensi mogla o njemu raspitati da želi bilo što znati o ljudima koji upravljaju nacionalanom ekonomijom, umjesto što je zaokupljena jedino općepoznatim vedetama u provincijalnoj priredbi hrvatske politike, kojoj bi bolje pristajao slogan "Hrvatskoj se ne diže". Da je Orešković uspio načiniti zaokret u "Plivi" dokazuje to što su ga poslije toga unaprijedili u financijskog direktorea "Teve" za Istočnu Europu, Mediteran, Afriku i - Izrael.
Nekoliko mjeseci prije posljednjih hrvatskih izbora, Tomislav Karamarko, lider HDZ-a, ohrabren trendovima u istraživanjima javnog mišljenja, bio je uvjerem u pobjedu svoje stranke te počeo okupljati tim za sastavljanje jedne stručno-političke vlade, primjerene izazovima koje su namjeravali savladati ekonomskim programom razvijenim uz pomoć jednog bavarskog institutskog think-tanka. Oreškoviću je Karamarko ponudio mjesto ministra financija, položaj koji u Srbiji ima harvardski profesor Dušan Vujović, ključni ekspert Vlade. Ona je za dvije godine mandata uspjela staviti pod kontrolu nacionalni dug i prosječnu kamatnu stopu uzajmljenog novca svela na 3%, umjesto 4,5% koliko se plaća za hrvatski galopirajući dug...
Orešković je pristao s naivnim entuzijazmom uspješnog emigranta iz dijaspore, koji se želi pokazati u domovini nakon što se pristojno osigurao u inozemstvu, a osim toga, položaj ministra financija jedne zemlje EU dobro izgleda u svačijem CV-u, ako zemlja ne propadne, nego izvrši zaokeret. Kupio je i uredio veliki stan u Zagrebu, gdje se preselio s obitelji (ima četvoro djece), ali onda je došlo do neočekivanih komplikacija. HDZ nije osvojio dovoljno glasova da sam formira vladu. Započeli su dugotrajni pregovori sa strankom Trećeg puta - organizacijom "Most", koja je nakanila promijeniti duh i narav hrvatske politike te pod svaku cijenu formirati stručnu vladu sastavljenu od samih profesionalaca, i to uz podršku i lijeve i desne koalicije, kako bi se mogle provesti fundamentalne reforme, koje se onda ne bi mogle opstruirati u parlamentu na pitanjima u kojima je potrebno mobilizirati ustavnu, dvotrećinsku većinu. No, to nije uspjelo. "Most" je zato odlučio formirati vladu makar s jednom od velikih stranaka te ubrzo procijenio da su pregovori s SDP-om, odnosno s premijerom Milanovićem, uzaludni, jer ih on pokušava obmanuti budući da mu ni na um ne pada da doista ispusti vlast. Morali su odabrati koaliciju s HDZ-om, koji je pristao na stručnog premijera umjesto stranačkog lidera. Kad su bacili kandidate na stol - Orešković je bio najuvjerljiviji kandidat. Dobio je dovoljnih 78 potpisa i otišao k predsjednici Grabar-Kitarović, koja mu je dala mandat za sastavljanje vlade.
Sad će se ona praviti u troje i bit će u velikoj mjeri tehnokratska, osobito u ekonomskim resorima, što znači da je lider "Mosta", vizionarski dr Petrov, koji je od početka insistirao na takvom pristupu, uspio ostvariti ono što je zamislio usprkos kontinuiranim napadima medija spregnutih s ranijim režimom. Satisfakciju je dobio i Karamarko, koji je pripremao vlastitu stručnu vladu i reformski program, pa se u pregovorima nije mora služiti prijesnim lažima. Tako je Tiho Orešković postao premijer. No, priča se nastavlja - on tek mora dobiti potvrdu u parlamentu, a zatim steći radnu većinu s kojom će započeti ekonomske reforme. U financijskom sektoru bit će te reforme nesumnjivo temeljite i ispravno zasnovane, a europski partneri napokon će moći odahnuti - razdoblje diletantskog politikantskog egzibicionizma sad je, čini se, za svima nama.