KADAR 1 U ustanovi u kojoj radim, ovih dana Institut zaštite, ekologije i informatike Republike Srpske sprovodi analizu procjene rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini.
Ova, veoma vrijedna akcija, doprinijeće ukupnom sagledavanju uslova u kojima provodimo radno vrijeme, sa kojom "količinom" dnevnog ili vještačkog svjetla, koliko smo ispred računara, tj. ekrana, koliko sjedimo, ima li prekovremenih angažmana.., svi, od spremačica, kustosa, muzejskog tehničara, do direktora.
Kako sam, eto, i ja anketirana, na sva pitanja sam odgovarala automatski, brzo, bez prevelikog razmišljanja, dok nije uslijedilo pitanje procjene - stresa! Osta riječ navrh jezika! Nisam imala odgovor, jer na skali od 1 do 100 šta reći - ili stresa uopšte nema, ili je skala debelo preko stotog podioka, zona zombija. Ne zbog posla, nego i zbog posla, života i - informacija.
E, pa zato sad i ja Tebe čitaoče pitam, jesi li i Ti pod stresom već pri dolasku na posao znajući da je juče 35 ljudi poginulo na ruskom aerodromu, da su prekjuče stotine, hiljade ljudi demonstrirale nasilje i bezumlje u Tunisu, Jemenu, Egiptu, da su u jednom danu "tek tako" uginule hiljade i hiljade ptica na američkom nebu, da terorizam više nema adresu, da se naš sugrađanin u najboljim godinama života, obeznađen, survao u bezdani sunovrat sa gradskog mosta, da u Bijeljini i Goraždu žive tolike porodice čiji su životi i imovina potopljeni vodom, da znamo da jedemo opasnu i otrovnu hranu, da nečija majka, sa veknom crnog hljeba iz javne kuhinje, u suzama radosti što i to ima, dočekuje i ispraća praznike, i novinaru, koji je anketira, kaže blago - sine..., da je ugledna novinarka, pregažena kolima, ostavljena onesviješćena na cesti i takva, nemoćna, pokradena, da je druga novinarka, zbog istine, napadnuta i uplašena, da H1N1, taj strašni grip, kao nikad uhapšeni londonski Džek Trbosjek, skriven pod crnim plaštom smrti, misteriozno ubija sve, pa i bebe u Banjaluci, Mostaru, Sarajevu... Da ničim, ni od čega nismo zaštićeni? Da smo užasno otuđeni... "Mi smo organizmi, a ne mehanizmi", kako je to znao da kaže kad je umoran od proba veliki naš glumac Slobodan Velimirović.
Da li sve ove informacije, sjedajući za svoj radni sto, za mašinu, u ordinaciju, za upravljač..., pohranjujemo u debelu ad acta fioku, ili stalno, neprestano, 24 časa, resetujući se sa strahom, u strahu, pod stresom - jedino i živimo?
U nizu informacija o strahu, boli i smrti, konzumiramo i krajnje bizarne, suvišne, nepotrebne, treš senzacije - da se porodila Penelope Kruz, da je Opra Vinfri u pedeset sedmoj "otkrila" rođ-rođenu sestru, da Lejdi Gaga uskoro promoviše parfem koji će mirisati na krv i spermu, da (li) se Andželina i Bred rastaju...
Prestrašno!
KADAR 2
U takvom moru informacija, stižu i vijesti o ovogodišnjem "Oskaru". Red sira, red salame u holivudskom sendviču.
Da se malo podsjetimo: ideja o utemeljenju ove filmske nagrade rodila se 1927. godine u Los Anđelesu, a već dvije godine kasnije dodijeljeni su prvi "Oskari" - 16. maja 1929, u hotelu "Ruzvelt" u Holivudu. Od samih početaka raspravljalo se i o tome kako bi trebalo da izgleda nagrada, pa je ova briga povjerena umjetničkom direktoru MGM studija Sedriku Džibonsu, koji je odmah digao na noge umjetnike Los Anđelesa. Među mnogobrojnim prijedlozima, svima se najviše svidjela ideja da to bude stilizovani lik mladolikog zlatnog viteza s mačem, čuvara pet kolutova filma, simbola tadašnjih pet razreda Akademije, koju su činili glumci, reditelji, producenti, tehničari i autori.
Prema prihvaćenom i odabranom predlošku, statua je svjetlo dana ugledala već 1928, godinu dana prije prvog proglašenja. Izradio ju je vajar Džordž Stenli, bila je presvučena zlatom od 24 karata, visoka 35 centimetara i teška oko četiri kilograma. Zbog velike težine, već 1930. godine bronza je zamijenjena lakšom legurom od bakra i nikla. Izvorni oblik je mijenjan samo jednom, 1945. godine, kada je vitez s mačem dobio postolje koje ga je činilo stabilnijim.
Sve do polovine tridesetih godina prošlog vijeka nije imao naziv "Oskar", po kojem je planetarno poznat, već službeno ime - ''The Academy Award of Merit" - Akademijina nagrada za zasluge. Termin "Oskar" prvi put pojavio se 1934. godine u novinskoj kolumni (a gdje bi drugo, nego u kolumni?) povodom dodjele Akademijinih nagrada, nakon čega je, zbog svoje jednostavnosti i zvučnosti, mnogima "ušao u uho", pa je u službenoj upotrebi od 1939. godine.
Zanimljivo je da je veliki Volt Dizni za svoj film "Snjeguljica i sedam (malih) patuljaka" dobio jedan standardno velik i sedam malih "Oskara". (Preslatko.) Za vrijeme Drugog svjetskog rata, zbog nedostatka metala, kao i zbog patriotizma, "Oskari" su izlivani od gipsa i plastike. (Istorijski odgovorno.)
Za razliku od današnje dodjele nagrada, prva ceremonija proglašenja bila je vrlo kratka, trajala je svega pet minuta, plaćale su se ulaznice, a i nije bila previše uzbudljiva, nego je tek godinama, rastom industrije, razvojem tehnologija, medija, silikona i selebriti personaliteta, prerasla iz skromne i kratkotrajne priredbe u glamurozni spektakl koji se ne propušta. "And Oscar goes to..." postala je najprepoznatljivija i u razne, zgodne svrhe korištena rečenica.
Ono što je , međutim, iz godine u godinu, u Holivudu postajao manir bio je gore spomenuti sendvič - red sira, red salame, tj. red katastrofa, naučnofantastičnih filmova, bajki, red futurističkih tema, herojstava, pa red gejeva, to jest homoseksualaca... Srazmjerno razvoju strahova, ugroženosti "drugačijih", srazmjerno stresovima!
Ove godine nominacije djeluju nešto drugačije i tematski različitije, pa mi se nametnulo razmišljanje o dva naizgled nimalo slična filmska ostvarenja - "Kraljevom govoru" i "Društvenoj mreži".
Tema "Kraljevog govora" je kako je Džordžu Šestom (tati današnje osamdesetpetogodišnje kraljice Elizabete Druge, svekrve pokojne Lejdi Di ) bilo teško da govori u javnosti zbog mucanja, što mu je bio problem čitavog života, te kako je Džordž prevladao ovaj problem i snažnim govorima inspirisao Britance na početku Drugog svjetskog rata.
Mali Džordž, da ne kažem Džordžić, bio je bolešljivo i plašljivo dijete, a njegovi roditelji, zaokupljeni boljitkom podanika, lovom na lisice i kontrolom svekolikih kolonija, bili su isključeni iz sinovljevog obrazovanja, koje je bilo povjeravano raznoraznim guvernantama, kao što je to bio red među ondašnjom aristokratijom. I prije nego što se našao na prijestolju i u središtu pažnje javnosti, nakon abdikacije njegovog "prvorođenog" brata Edwarda Osmog (i skandala zbog ljubavi sa fatalnom Voli Simpson), svaki pokušaj socijalizacije kralja Džordža Šestog je rezultovao neuspjehom, sve dok njegova supruga Elizabet (ništa bez žena) - nije pronašla izvjesnog Lajonela Loga, čija terapija je bila utemeljena načelom "liječim te kao čovjeka, a ne kao kralja", i istrajući na tom nivou jednakosti - izliječio Džordža, da bi Džordž potom, svojim sjajnim govorima liječio ratom zaraženu - naciju!
Ovo Džordževo (istina samo filmsko) iskustvo vidim kao metaforu za stresove i barijere koje postavljamo prema drugima, prema sebi samima i velikim iskušenjima svakodnevnih i sveprisutnih strahova.
Bio kralj, ne bio - imaš ili samog sebe ili - terapeuta!
Sa druge strane, film "Društvena mreža" - saga o Fejsbuku, počinje jedne noći kada je jedan XY student - Mark Cukerberg, prilično neomiljen u društvu, (vjerovatno i ružan) sam u svojoj sobi u harvardskom kampusu smislio koncept Fejsbuka. Mark je samo želio da stekne prijatelje, u virtuelnom svijetu, vanjštini svoje usamljenosti, jer je bio jedan totalno asocijalan tip koji je jedva uspijevao da sklopi bilo kakvo prijateljstvo. (Isto vrijedi i za djevojke, pa se kroz film proteže teza da je Cukerberg iskoristio svoju slavu kako bi privukao cure koje su se s njim upuštale u seks za jednu noć, naravno, tek kad je postao milijarder.)
Fejsbuk se, međutim, proširio mnogo dalje od Cukerbergove studentske sobice i danas ga koristi 500 miliona (usamljenih, dokonih, radoznalih, sumnjivih, zaposlenih, razočaranih, zaljubljenih, bolesnih, siromašnih, bogatih, pametnih, polupametnih, crnih, žutih, bijelih...) mojih komšija širom svijeta.
Vidite li svoju vezu sa ovim filmovima? Za potvrdan odgovor dajem stotinu bodova, za negativan mucava dva!
And Oscar goes to...