Kolumne

Krhka premosnica na vlasti u Hrvatskoj

Nino Raspudić

Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje - ovi slavni stihovi Ivana Gundulića možda su najbolji sažetak gotovo dvomjesečne pregovaračke trakavice o formiranju vlasti u Hrvatskoj.

Nakon nekoliko obrata, u kojima su dva puta bili "doli" i SDP i HDZ, na kraju je pao dogovor između "Mosta" i HDZ-ove koalicije. I jedni i drugi su pred zahtjevima "Mosta", iznenađenjem izbora bez kojeg je nemoguće formirati vlast, vulgarno rečeno "skinuli gaće".

Čak se i već legendarna Milanovićeva nabusitost istopila pred zamornom "Mostovom" litanijom u vezi s reformskom tripartitnom vladom, pa je pristao na sve uvjete, jednako kao i HDZ već na početku pregovora. Nakon što je pregovaračko kolo sreće okrenulo puni krug, a Karamarku prvom popustili živci pa je u pretposljednjem činu odbio potpisati tripartitnu vladu i ispao iz "Mostove" igre, izgledalo je definitivno da "Most" ide s SDP-om.

Medijski atomski udar zdesna sručio se tada svom silinom na glavu "Mosta" i njegovog lidera Bože Petrova, koje su tijekom 24 sata optuživali da su izdajice, antikristi, provincijalni bijednici koji su se prodali komunjarama, uspoređivali su ih s Draženom Budišom, nekadašnjim liderom HSLS-a, koji je prije šesnaest godina ispao naivan omogućivši koaliranjem SDP-u da dođe na vlast, da bi ga kasnije prefrigani drugovi, raskolivši mu stranku, izbacili iz igre. Čak je i biskup Vlado Košić neuobičajeno otvoreno na Facebooku kritizirao "Most". A onda je nastupio novi obrat.

"Most" je preko noći okrenuo igru i odlučio formirati vlast s već "upokojenim" HDZ-om, objasnivši taj završni obrat kola sreće time što su ezdepeovci, s kojima su već dogovorili suradnju, u međuvremenu nazivali i vrbovali njegove zastupnike u namjeri da, nakon što formiraju saborsku većinu, u drugom koraku odlome dio zastupnika "Mosta", koji bi onda podržali Milanovića kao premijera.

Nakon što su na jedan dan bili najomraženija ekipa desnom medijskom spektru Hrvatske, čim su naglo prekinuli s SDP-om i postigli završni dogovor s HDZ-om, "Most" i Petrov, kao njegova najistaknutija figura, postali su odjednom sluge HDZ-a, mali provincijalni klerikalci, pijuni Opusa Dei, govorilo se o prevari birača, pa čak i o izbornoj krađi u dosad neviđenoj medijskoj histeriji, koja je kulminirala time da je javna televizija, kojom dominiraju SDP-u bliski kadrovi, cijeli dan "prenosila", a u biti proizvodila i napumpavala vijest kako neka ekipa na Facebooku poziva na prosvjed protiv koalicije HDZ-a i "Mosta", praktično na nepriznavanje rezultata izbora i pravo svih aktera da koaliraju s kim hoće.

"Most" se zasad nije raspao, već je s 15 zastupnika, preostalih od startnih 19, na kraju zamornih pregovora, u cjelini stao uz HDZ-ovu koaliciju. Njima se priključilo dvoje od osam zastupnika manjina te dva zastupnika Milana Bandića, s kojima se brzo istrgovalo tako što je oporbeni HDZ u zagrebačkoj skupštini podržao gradski proračun i tako osigurao Bandiću miran san na njegovom terenu. Tako se skrpilo 78 glasova u Saboru, od 76 minimalno potrebnih da bi se izglasala vlada.

Nakon što su i HDZ i SDP pristali na sve uvjete "Mosta", a "Most" na koncu izabrao stranu, dobili smo i mandatara. HDZ je pristao da to ne bude Karamarko, što "Most" smatra svojom pobjedom, jer su otpočetka obećavali, ako oni budu sudjelovali u formiranju vlasti, da premijer neće biti ni Karamarko ni Milanović. Nisu progutali ponuđenu udicu da se premijerske funkcije prihvati njihov čelnik Božo Petrov, koji nema nikakvo iskustvo upravljanja složenim sustavima i brzo bi na toj funkciji "izgorio".

Inzistirali su na nestranačkom kandidatu i tako je isplivao Tihomir Orešković, neovisni stručnjak, predložen od strane HDZ-a. Novi premijer je izvan poslovnog svijeta nepoznat. Odrastao je i školovao se u Kanadi i ostvario je respektabilnu poslovnu karijeru, kao jedan od čelnih menadžera izraelskog farmaceutskog giganta "Teva".

"Most" je tražio i, kako se zasad čini, dobio šest ministarstava, među njima pravosuđe, upravu, gospodarstvo, resore kojih se najviše tiču reforme na kojima su inzistirali, te uz njih okoliš, poljoprivredu i, što je posebno zanimljivo, Ministarstvo unutrašnjih poslova. HDZ-ovo vodstvo, naime, prati glas policijsko-obavještajnih mahera, pa su iz opreza mostovci inzistirali da dobiju MUP i SOA, obavještajnu agenciju, kako bi si osigurali leđa od mogućih makinacija koalicijskih partnera. HDZ je pristao na sve to, iz jednostavnog razloga jer bi SDP pristao možda i na više.

Predloženi mandatar Orešković dolazi iz drugog svijeta, odrastao je i školovan u Kanadi, a ne premijersku funkciju dolazi iz Amsterdama, s vrha velike farmaceutske tvrtke. Po nekima je to mana, po drugima prednost. Jedni kažu da konačno, umjesto demagoga i političara bez ikakvih drugih kvalifikacija, sada na čelu vlade imamo čovjeka koji zna što je gospodarstvo, drugi upozoravaju da država nije firma i da je za kvalitetno obavljanje premijerskog posla nužno i političko iskustvo. Nesporno je da je Orešković vrijedan i sposoban.

No ostaje vidjeti kako se može prešaltati u hrvatsku stvarnost. Jer jedno je radom i sposobnošću uspinjati se u sređenom sustavu kakav je izraelska farmaceutska tvrtka, a drugo je kretati se u hrvatskoj političkoj džungli, kao nestranački kandidat iza kojeg stoji krhka koalicija, a kojeg očekuje milijun problema koje treba riješiti. Pitanje je hoće li "Most" dosljedno inzistirati na reformama o kojima su trubili prije i nakon izbora i ima li ovako složena vlast dovoljno snage da ih provede. Hrvatsku, ako krene putem reformi, čekaju bolni rezovi.

Može li Orešković sutra npr. linearno smanjiti mirovine i plaće u javnom sektoru, otpustiti desetine tisuća ljudi, famoznih "uhljeba" iz javnog sektora, liberalizirati radni zakon, ukinuti stotinu općina itd., a da tanka saborska većina sve to preživi? Zdravorazumski se čini da je za najavljene reforme nužna i politički i stručno snažna, jedinstvena vlada s obilnom saborskom većinom, što sada nije slučaj. Moguće je da će vlada ovakva kakva jeste krenuti reformskim putem i raspasti se na prvim značajnim preprekama.

Možda će "Most", suočen sa stvarnošću, reterirati, zadovoljiti se svojim dijelom kolača i od reformi neće biti ništa, a možda će iskusniji HDZ pustiti "Mostove" ministre da krenu s nepopularnim potezima, radeći istovremeno na obradi njihovih zastupnika u smislu - ovaj je zasjeo na to i to direktorsko mjesto, ovaj je odradio te i te projekte, ovaj je uzeo lovu, a gdje si ti... - što uz precizno navođenu medijsku paljbu može dovesti do toga da vrlo brzo odlome dovoljan komad "Mosta" da mogu ući u otvoreni sukob s Petrovom, razvrgnuti koaliciju i sami formirati vlast. Pri takvom raspletu od reformi neće biti ništa, već ćemo svjedočiti novom ciklusu zaduživanja i zamjeni SDP-ovih i HNS-ovih "uhljeba" i shema HDZ-ovim.

Optimistični scenarij je da će se postići ravnoteža snaga koja će Oreškoviću omogućiti da uradi dobre poteze i pokrene investicijski ciklus. Da će eventualni početni dobri rezultati i pravilno doziranje rezova uvjeriti javnost da vlada zaslužuje potporu i da će ona izdržati cijeli mandat i izvesti Hrvatsku iz ekonomske i socijalne krize. Ostaje vidjeti. Orešković zaslužuje šansu, no sudeći prema sličnim iskustvima u drugim zemljama, i uzevši u obzir nagomilane probleme, krhku saborsku većinu i međusobno nepovjerenje novopečenih koalicijskih partnera, ishod koji se sada čini najvjerojatnijim je da će prije isteka 2016. Hrvatska opet imati parlamentarne izbore.

 

Najčitanije