Tačno 15 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina nalazi se na kritičnoj raskrsnici svoje postkonfliktne tranzicije.
Fizičke štete koje je uzročio rat u najvećoj mjeri su otklonjene, zemlja uživa u miru. Nažalost, međuetnički odnosi, zatrovani ratom, i dalje su loši, a državi nedostaje vizija smjera kojim treba ići.
Postoji više razloga za stalni nedostatak povjerenja među najvećim etničkim grupama u BiH. Ključni, po mom mišljenju, je neuspjeh, čak i toliko godina nakon Dejtona, da se generira veći ekonomski napredak. Jedan statistički podatak pokazuje težinu problema - zvanično, nezaposleno je čak 40 odsto od ukupnog broja radno sposobnog stanovništva. Taj broj vjerovatno raste sada, u vrijeme ekonomske krize.
U nedostatku ekonomske sigurnosti, mnogi i dalje ističu nacionalne strahove ispred integracija BiH u Evropu.
Stalna visoka stopa nezaposlenosti u sukobu je sa stabilnom makroekonomskom situacijom u zemlji i njenom jakom, konvertibilnom valutom, niskom inflacijom i najrazvijenijim bankarskim sistemom u jugoistočnoj Evropi, koji se temelji na austrijskim i njemačkim investicijama. Ono što fali ovoj slici jesu produktivne investicije.
Većina analitičara procjenjuje da će direktne strane investicije uslijediti nakon ulaska BiH u NATO i, na kraju, EU. Trenutni politički zastoj u zemlji frustrirajući je i usporava procese integracija. Neki političari koristi od članstva u NATO i EU vide kao predaleke da bi se mogli opravdati trenutni kompromisi i ustupci koji su potrebni sada kako bi BiH postala funkcionalna država, na osnovu čega postaje kvalificirana za članstvo u ove dvije asocijacije.
U ovakvoj situaciji važnije nego ikada ranije i za državnu i za entitetske vlade je da se fokusira na ekonomiju i sarađuje na reformama koje će BiH učiniti privlačnom za direktne strane investicije.
Ne želim da govorim o kojim reformama je riječ. Svjetska banka, Američka privredna komora i posebno bh. poslovna zajednica znaju šta treba uraditi kako bi BiH postala destinacija privlačnog poslovnog okruženja.
Prednosti takve investicione politike već su dobro poznate drugim post-komunističkim državama istočne Evrope. One su to iskusile prije nego su postale članice EU. Ako je njihovo iskustvo tako, ne sumnjam da i BiH može profitirati iz toga na svom putu ka članstvu u EU.
BiH je relativno malo tržište. No, ona nudi neke jedinstvene resurse, geografski položaj joj je dobar, a član je CEFTA, što joj otvara pristup milionima konzumenata u regionu.
Dok politički lideri rade na uspostavi nove koalicione vlasti, oni moraju gledati izvan matematičkih kombinacija parlamentarne većine. Moraju se promijeniti političke pozicije, pa i ponašanje.
Političke konfrontacije koje smo gledali protekle četiri godine dovele su samo do zastoja. Put ka pomirenju može biti nađen kroz ekonomske reforme i prosperitet. No, za to je potrebna nova vrsta promišljanja. Bh. dijaspora, koja je vrlo značajna, može biti od koristi u tim naporima. Mislim da je to plan koji ogromna većina građana ove zemlje želi vidjeti u rukama izabranih lidera.
Mi na Američkom univerzitetu BiH opredijeljeni smo da gradimo univerzitet multietničkog sastava studenata koji će u budućnosti biti lideri poslovnog i vladinog sektora, koji će imati zajedničku viziju uspješnog integrisanja države u EU.
Kako bismo osigurali takvu budućnost našim studentima, ali i BiH, moramo početi graditi ekonomske temelje za trajni mir i pomirenje u BiH.