Statistika kaže da stanovnici Bosne i Hercegovine troše mnogo više nego što imaju i zarađuju.
Pokazuje i da smo po onom što imamo na dnu svih ljestvica koje govore o životnom standardu. Statistika nudi relativnu sliku stanja pa ispada da smo i u samom vrhu - ali po svemu onom čega nemamo. Istina je, baš kao i ljepota, u očima posmatrača.
Ljeto je i s tim su svi posmatrači saglasni, čak i u podijeljenoj BiH. Vrijeme je kad je najizraženija prirodna želja da svi malo predahnemo. Neki od napornog rada, drugi od čekanja da konačno dobiju posao, a treći bi da se odmore od višemjesečne priče o reformama, legitimitetu, stradanjima i odbranama. Koliko je ko i zaslužio odmor stvar je subjektivnih procjena. U očima poslodavaca, njihovi radnici još su puni elana, koji je pametnije iskoristiti za interese kompanije nego na mrcvarenje po plažama. Još i metorolozi najavljuju tropske vrućine... Red je, stoga, da kolektivno pauziraju u službama za zapošljavanje, ambulantama, sudovima. Škole su već ranije zatvorile svoja vrata i poslale đake na raspust. Samo da još vlade i parlamenti svojim uposlenicima isplate regres i požele im sretno i ugodno ljetovanje jer, da nije armije ministara, sudija i poslanika, statistika bi nas propisno ocrnila i sahranila.
Po statističkim aršinima, četvoročlanoj bh. porodici su potrebne četiri prosječne plate (3.200 KM) za sedmodnevni boravak na moru. Potencijalni strani investitori nakon ovog podatka prije bi potpuno ugasili svoje firme nego unijeli koji euro u BiH. Srećom po ulagače, sliku BiH i njene poslovne klime popravljaju parlamentarci i ministri, čije su prosječne plate oko 4.000 KM, ali i sudije Ustavnog suda BiH, koji za regres dobiju gotovo istu ovu novčanu sumu. I otkud onda nekome pravo da za cijelu populaciju kaže da "nema ni za kafe" ili da se kreditno zadužuje da bi otišla na odmor?!
Platežna moć i nemoć građana BiH samo je jedan od stereotipa na koje godinama pristajemo. Slična je priča i s ponavljanjem kako se ovdje ni o čemu ne može postići dogovor. Kakva laž. Evo, jesu li se predstavnici Udruženja poljoprivrednika u BiH za samo jedan dan uspjeli dogovoriti s Ministarstvom poljoprivrede Federacije BiH pa su odustali od protesta i blokada graničnih prelaza?! Naravno da su se usaglasili i time putnike, koji su htjeli na izlet u inostranstvo, poštedjeli višesatnih čekanja zbog krava, ovaca i koza dovedenih na granice da podrže svoje vlasnike, nezadovoljne mizernim poticajima za poljoprivrednu proizvodnju. Zluradi će reći da je normalno da se resorni federalni ministar Jerko Ivanković Lijanović dogovori sa svojim udruženjem "poljoprivrednika". Dobro, istina je da je ova udruga i poznata samo po protestima za interese kompanije "Lijanovići", ali to onda govori da su čelnici Seljačkog saveza FBiH sami krivi za svoj težak položaj jer nisu uspjeli naći svog ministra spremnog za kompromis pa sad ljutito blokiraju ceste u ovom entitetu.
Ključno je u pravo vrijeme izabrati pravu stranu. Tad vas mnogo ne sekiraju najcrnje ocjene koje analitičari, statističari i međunarodne finansijske institucije lijepe na cijelu ovu državu.
Jedna takva ocjena, na primjer, kaže da nam je i bankarski sektor morao drastično smanjiti svoje troškove i pootpuštati mnogo zaposlenika kako bi preživio onu recesiju što nas je umalo zaobišla. Ova objeda mogla bi i biti prihvaćena kao istina da nije biltena ovdašnjih poreskih uprava, u kojima lijepo piše da zaposleni u bankarskom sektoru mjesečno znaju zaraditi i po 200.000 KM.
Rezerva je prijeko potrebna i dok slušamo kako iz Svjetske banke upozoravaju da zakone u BiH krši čak i vlast koja ih je usvajala. Skromni do mazohizma i zabavljeni ispunjavanjem svojih obaveza, vlastodršci neće reagovati na ovu klevetu, no to nama ne daje za pravo da šutimo. Kad već u našoj zemlji zarađuju lijepe honorare, bio bi red da eksperti Svjetske banke znaju i da su državni poslanici svojevremeno umalo iskrvarili braneći odredbu Ustava BiH koja zabranjuje smanjivanje njihovih plata. Kakvi su tek legalisti kad je u pitanju provođenje zakonske odredbe koja funkcionerima garantuje primanje plate i 12 mjeseci po isteku mandata.
Elementarne pristojnosti mogao bi se držati i visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko. Umjesto da svako malo bezrazložno zavapi kako BiH nazaduje, treba malo da proširi svoje vidike. Tako bi saznao da su na nazadovanju ove zemlje mnogi zaradili: aktuelni i bivši predstavnici domaće vlasti, ali i sadašnji i nekadašnji predstavnici raznih međunardnih institucija na službi u BiH.
Nije, dakle, sve onako kakvim se predstavlja niti je stanje u BiH jednako crno onima s prosječnom platom od 800 KM i onima čiji je regres četiri-pet puta veći od ove cifre. Međusobno se nikada neće razumjeti pa je dobro što se i rijetko susreću. Takvi susreti teško bi bili podnošljivi čak i u borovoj hladovini uz more jer bi se odmah nametnula mučna pitanja ko tu zapravo nezasluženo odmara, a ko se zadužio do guše da bi uopšte vidio more.