Ukoliko bi stanovnik Bosne i Hercegovine iz bilo kojeg njenog dijela pokušao da dođe do odgovora na pitanje od životne važnosti u nekom od ministarstava Savjeta ministara BiH, našao bi se u teškoj nedoumici i stanju nelagode. Kako da neki građanin, koji, recimo, čeka povrat nacionalizovane imovine, pita ministra pravde kada će biti spreman prijedlog zakona o restituciji BiH, kada izvršna vlast ne može iz tri pokušaja da završi sjednicu sa dvadesetak tačaka dnevnog reda? Članovi Savjeta ministara BiH usaglasili su se jedino o usvajanju budžeta institucija BiH jer od toga žive mnogobrojne institucije države i njena administracija.
Ono što je interes građana ove zemlje u drugom je planu jer je Savjet ministara BiH započeo rad na principu stranačkih klubova u parlamentu i međusobnog nadmudrivanja. Izvršna vlast sebi ovaj luksuz ne može da dozvoli, posebno ne nakon dvogodišnjeg `raduckanja` bivšeg saziva Savjeta ministara BiH, kada se nije znalo ko je u ostavci, a ko je razriješen dužnosti. Sada kada su se nagomilali problemi, neriješena pitanja, odluke, nacrti zakona i međunarodne obaveze, članovi Savjeta ministara morali bi biti spremni na danonoćni rad sa svojim timovima u kabinetu da bar dio ovog posla privedu kraju.
Umjesto toga u salu za sjednice Savjeta ministara BiH uvukla su se stranačka tavorenja sa raznih pregovora, što o formiranju vlasti, što o pokušaju provedbi reformi. Optimizam, pozitivna energija i tolerancija kojom je zračio predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić od momenta kada je predložen na ovu funkciju, pa sve do prije dva dana, polako se pretvara u rezigniranost čovjeka koji bi htio da mijenja svijet, ali ne može.
Za to prvenstveno može da rješenjima u Zakonu o Savjetu ministara BiH, gdje kao prvi među jednakima, može samo da posmatra kako stvari izmiču kontroli jer je izvor autoriteta na čelu stranaka, a ne u kabinetu predsjedavajućeg.
Da su stranke i ranije vodile glavnu riječ u izvršnoj vlasti BiH, jasno je bilo i za mandata Adnana Terzića, koji je ministre pokušavao razriješiti dužnosti SMS-om, ali bezuspješno, baš kao što je prošlo i njegovo nuđenje ostavke Predsjedništvu BiH, iako zakon ne poznaje takav termin.
No, u to su doba SDS, SDA i HDZ, potpomognute Strankom za BiH i PDP-om dobro funkcionisale stavljajući vruće teme pod tepih dok ih ne riješi Pedi Ešdaun, bivši visoki predstavnik u BiH. Sada kada Špirić poziva da svi preuzmu odgovornost u BiH bez pomoći i uticaja međunarodne zajednice, nema volje da se stvari izvedu na čistac jer neko kupuje vrijeme, ali još je nepoznato zbog čega. Ako je trgovanje provedbom reformi policije i Ustava BiH uslov za usvajanje odluka u Savjetu ministara BiH, onda kriza u radu ove, ali i ostalih institucija nikada neće prestati.
Ono što je ohrabrujuće u ovoj situaciji je što Špirić problem želi da rješava u okviru institucija vlasti, obrativši se hitno Predsjedništvu i parlamentu BiH, gdje je naišao na otvorena vrata i želju da problem bude riješen zajedničkim snagama. Odsustvo komunikacije iz prethodnog perioda među rukovodstvom ovih institucija i često otvoreno rivalstvo izgleda dio je prošlosti. Iako u situaciji kada nova vlast pokazuje znakove teške bolesti, prisustvo dobre volje i saradnja zvuče kao utjeha upućena porodici bolesnika. Ipak, niko nema pravo oduzeti nadu onima koji čekaju bolje dane.