Prozivanja Crkve, a onda i sadašnjeg pape za zločin pedofilije, i osobito njegovo dugogodišnje prikrivanje, ovih su dana kulminirala, a ubrzo su potom popraćena pozivima nekih uglednika da se papa uhapsi prilikom posjeta Velikoj Britaniji.
Došlo je na to i javno medijsko prozivanje Benedikta XVI., dojučerašnjeg šefa Propagande, od strane uglednog katoličkog teologa Hansa Künga. I dok su to legitimni demokratski glasovi javnosti koja želi pokazati da niti Crkva niti papa ne mogu i ne smiju biti iznad zakona (koliko god poziv za hapšenje pape bio bizaran), i dok se klupko svakodnevno odmotava u svim pravcima, a sve veći broj biskupa priznaju krivicu ili podnose ostavke, dok Crkva plaća astronomske kazne, pa se čak i Dalaj-lama oglasio izjavom kako je bilo "pogrešno prikrivati pedofilski skandal u Crkvi", gotovo šokira smiješna obrana pape koju nude graditelji kulta njegove ličnosti. Šokiraju neozbiljna priča kardinala Puljića o tobožnjoj zavjeri protiv Crkve u Irskoj, Poljskoj i Hrvatskoj ili beskrajno jadne replike nekih domaćih "teologa" Küngu, onih koji od svih ozbiljnih referenci imaju tek onu koju bi Terry Eagleton okarakterizirao kao "zadrte desničarske seljačine". A što tek reći na više nego jadno pozivanje na papin imunitet državnika... Kakva bi tek povijest bila da se Isus nekoć pozvao na imunitet "Božjeg sina"?! U takvim slučajevima obrana pape i zločinaca, zataškavanje zločina (jer to su zločini po zakonima u svim demokratskim zemljama na što se Zapad voli pozivati!), umnožavanje je zločina. Kao što je to i negiranje holokausta ili genocida, pa svejedno bio on jučer nad Židovima, Armenima, Srbima ili danas nad Bošnjacima ili Palestincima...
Desničari, ljevičari, ili bilo koji fundamentalisti, a u biti svi odreda rigidni poluinteligenti, te njihovi trabanti, u obliku pasa egzekucije, uvijek su isti. I samo ih razlikuje količina moći koju trenutno posjeduju. I psihološki i realizacijski. Svejedno je zvali se oni jučer obožavani, a danas osporavani Staljin i Broz ili tko zna već kako. Njihovi su trabanti, pak, uvijek isti. Žandarska ili kaplarska pamet! Ne smije se na Boga i na vođu, na proroka ili na njegova miljenika, makar se govorila i samo najbezazlenija istina iz njegove biografije. Primjerice da je Staljin pobio poljsku vojnu elitu u Katinskoj šumi ili da su sovjeti imali koncentracijske logore prije nacista, ako će to narušiti ugled vođe ili svetost ideologije, partije. Ili da je general Mladić pobio sedam-osam tisuća nenaoružanih ljudi (čuj mu herojstva!?), ako će to štetiti našoj stvari, a ustvari našem ideološkom samoljublju.
Da slučaj Crkve ne bi ostao ni za trenutak usamljen, da ne bi ispalo da "mi konja za trku nemamo" pobrinule su se i neke druge "zadrte desničarske seljačine". Naime, kultna crtana serija "South Park" probudila je ovih dana samo naizgled usnule islamističke ultradesničare. Ono što je njima, ako je uopće, zabranjeno, oni bi zabranili cijelom svijetu. I ne samo zabranili, oni bi u to ime ubijali. Jer, kako može biti svijet ako nije na naš način, na način naše male pameti, naših bijednih obzora? Jer, ubijanje im, pogađate, nije zabranjeno! Oni bi ubijali! A što je to vrijedno čovjekova života? Samo to što se u jednoj epizodi crtane serije pojavio Muhamed. U crtić, u film, u karikaturu, može Mojsije, može Budha, može čak i Isus, mogu dakle i islamski Musa i Isa, ali ne i Muhamed?! On i Alah su tu isti! Premda se Alah ne bi bunio i nikoga na zemlji nije ovlastio za odvjetnika!? Njega se, dakle, Muhameda, pobožanstvenjuje. Samo on i Alah se ne mogu prikazivati. O njemu se ne smiju čak ni notorne biografske činjenice reći, jer će ti, što plaćeni što zavedeni čuvari kulta, doći glave. (To što oni uz kultom uzdignute svoje "veličine" pišu s.a.v.s. ili sv. ili heroj ili kako već, kao da bi trebalo obvezivati i sve druge?!) Dakle, dopustivo je ući u "nevjernički" metro s bombom oko pojasa, dopušteno je ući i u vjerničku sunitsku ili šiitsku džamiju s bombom oko sebe u vrijeme džume-namaza, dopušteno je ubiti čovjeka koji ne pristaje vjerovati u tvoja nerijetko i smiješna uvjerenja ili vjerovanja, ali se ne smije ono što kaže kaplar ideologije. I to se, kao, zove obrana vjere, Alaha, čega? Vlastite frustracije? Alahova ili prorokova dostojanstva? Jadne li su i smiješne te svetinje koje se brane oružjem, prijetnjom zatvorom, progonom, pa bile one kršćanske, komunističke, islamske... Bilo koje! Zamislite, ovlaštenog Alahovog ili Muhamedovog (premda jedva uopće, a kamoli u stvari vjere, pismenog) ministra obrane!
Bit će da je beskočano u pravu Terry Eagleton kad kaže da je vjera "unijela neizmjernu bijedu u ljudski život"! I kad bi već i površno obrazovan čovjek htio misliti svojom glavom, a ne samo biti slijepi poslušnik ideoloških manipulatora i njihovih policajaca (a dovoljno je pogledati komentare na hrvatskim katoličkim portalima koji su prenijeli Küngovo otvoreno pismo biskupima svijeta) brzo bi se sâm uvjerio kako je "mahom u pitanju (...) kukavna pripovijest o zadrtosti, praznovjerju, samozavaravanju i ugnjetavačkoj ideologiji". Naime, kako je karikatura religija i ideologija ono što nam nude etablirane ideološke strukture, vjerske zajednice i organizacije, a ne ono što nam podaruje nadasve superiorni duh likovnih crtača, pisaca, slobodnih mislilaca, onih koji ustvari brane humanost od vulgarne manipulacije vjerom, nacijom ili kojom već vrijednošću...