Mnogo "buke i bijesa" zadnjih dana na našim prostorima. Jednako tako mnogo velikih i dozlaboga patetičnih riječi, a u svoj toj gužvi gotovo nezamijećeno je prošlo gostovanje Valentina Inzka na "Krugu 99" (zar to još postoji?). Političku dimenziju te ili bilo koje druge priče ostavljam po strani, jer nemam tako siromašnu maštu da bih se bavio politikom, kako reče jedna Jergovićeva junakinja iz "Buick rivere".
Ono, međutim, što je meni zapelo za oko je lekcija iz kulture življenja. Dakako, to u nas nikoga ne zanima. Pa i zadnja nena na pijaci vjerojatno "zna" što je to Joseph Biden rekao ovome ili onome političaru, ali nitko vjerojatno nije čuo Inzkovu pouku iz kulture življenja: očistite smeće ispred svoga praga, nisu vam krivi Banjaluka ili Sarajevo ako su vam rijeke pune smeća, plastičnih vrećica, ako su vam ulice prljave, a ceste izrovane i sl. I još mi kažu poznanici kako Inzko ništa važno nije rekao i spominju bonske ovlasti... E kad bi te ovlasti vrijedile za sve smeće po BiH. Ili mi ovako razmišljamo: "Daj, mani se smeća, kad su svud korupcija, pljačka i sl." Ali riječ je, pobogu, samo o našim stanovima, kućama, baštama, zemlji koju tobože volimo... Ili ćemo i to srediti tek kad se riješi bezvizni režim i kad uđemo u NATO i u Europu...
I tako, stotinu ili stotinu deset godina nakon što nas je već jednom Austrija učila kulturi življenja i stanovanja, među ostalim, ponovno nam jedan Austrijanac u lice baca rukavicu... Nije ni čudno da je nismo primijetili, jer je ne želimo; da taj nauk nismo čuli, jer ga ne želimo. Naše oči i uši odavno već služe za selektivno slušanje i gledanje. Gledanje samo u tuđe dvorište i slušanje onoga što je, kao kritika, rečeno drugome...
Austrija je prije stotinu i više godina ovdje gradila zgrade, pravila ceste i pruge, otvarala bolnice, čistila BiH od ušiju, stjenica, endemskog sifilisa, smeća... Jedan drugi Austrijanac nam danas govori ono što smo sami tolike godine trebali shvatiti, ako ne i sami vidjeti. Proći dolinom Bosne, dakle najfrekventnijom cestom u BiH, a ne vidjeti milijune plastičnih vrećica "nasukanih" na obale Bosne, obješenih po granama drveća, ne vidjeti naše kontejnere preko čijih se rubova presipa smrdljivo smeće, ući u stubišta naših zgrada, pogledati naše parkove i dječja igrališta i vidjeti potencijalne izvore teških bolesti, proći našim cestama gdje je svaki i zatvoreni šaht opasniji od bilo koje rupe na asfaltu na Zapadu, vidjeti na tisuće neožbukanih kuća..., a baviti se pritom "visokom politikom" krajnje je neproduktivno i doista bezobrazno. Ne pomesti ispred svoga praga, a gledati što to nije dobro kod susjeda, g. Inzko je rekao krajnje konkretno u lekciji iz kulture življenja i stanovanja, premda je takvo što veoma funkcionalno i kao metaforički govor. No, znamo li mi čitati i razumijevati i izravan govor, a kamoli onaj metaforički? Izravan? Onaj što je npr. izgovorio američki potpredsjednik Biden? Doista ne znam što je rekao ili što je komu rekao, ali nevjerojatno je, sudeći po reakcijama, da je svatko u njemu prepoznao pohvalu i priznanje za sebe, a kritiku i prigovor za onog drugoga...
Kultura stanovanja i kultura življenja dio su jedne velike opće kulture, a onda i nacionalne kulture, kojom se hvalimo kao nečim tobože superiornim, pogotovu u odnosu na, dakako, druge... One su onaj topos u vremenu u kojem živimo svoje živote, odgajamo i školujemo djecu, koje se tiču svakog trenutka naših života... I gle, gluhi smo na to što nam netko kaže da živimo u smeću i prljavštini, da doduše više možda nemamo ušiju, stjenica ili sifilisa, ali gdje smo u odnosu na civilizirani svijet, kojemu je normalno da su plaće ili mirovine prvoga u mjesecu, da autobus ide po redu vožnje, da su tramvaj ili wc na autobusnoj stanici čisti, da dijete u vrtiću ne dobije hepatitis ili escherichiju coli, da se u aščinici ne dobije salmonela, da pola sela ne oboli od bruceloze, da pacijenti ili porodilje u bolnici ne umiru od sepse...
Ili još sve treba sličiti onoj Bosni koju je i kakvu je nekoć opisao Meša Selimović, videći njezin život kao "monstruozan, nepojmljivo glup i mračan, u mnogim svojim vidovima istorijski nonsens, krš vijekova, malo različit od srednjovjekovnog, strašno siromaštvo, alkoholizam, endemije, epidemije, prostitucija..." ili onoj Bosni koju, a u vezi s putovima, vidi stranac, tj. Andrićev Defose, a gdje "svaka saobraćajna veza s hrišćanskim inostranstvom znači isto što i otvarati vrata neprijateljskom uticaju..." Naravno, književnost nije dobar saveznik u bilo kojoj argumentaciji i ovdje je kao takvu i ne želim koristiti, ali svakako jest dobra, paradigmatska slika naših ipak premalo promijenjenih, a u biti ksenofobičnih i još dobrano zapadnofobičnih mentaliteta.
A tek naš odnos prema kulturnim vrijednostima i nakaradne novogradnje u staroj jezgri Jajca ili Mostara, u vodozaštitnoj zoni Vrela Bosne, devastacije stećaka, a nasuprot tome izmišljanje piramida, a sve bismo da se o nama priča kao o zemlji milenijske kulture, civilizacije i sl., a jedino što je i Inzko uspio vidjeti u BiH, kao i brojni putnici kroz nju, milijuni su plastičnih vrećica poslije svakog povodnja naših rijeka. Osim ako i to nije iz neke stare plastične kulture koju smo, kao i piramide, imali još prije ledenog doba!?