Zoran Đinđić je jednom prilikom rekao da jedno predavanje možeš preskočiti, ali ne i cijeli kurs. Shodno tome hajde da krenemo iz početka sa kursom.
Stotine miliona ljudskih života je civilizacija izgubila u ratovima koji su vođeni u vezi s osnovnim ljudskim pravima. Krv je prolijevana u ratovima za pravo glasa za sve ljude, u ratovima protiv tiranije, u ratovima protiv diktature, u ratovima protiv božanskih nedodirljivih prava cara ili kralja. Ljudi su ginuli u borbi protiv protivprirodnog bluda, gdje su se borili da dokaže da nisu svi ljudi isti. Svi politički i intelektualni pokreti su vijekovima dokazivali suprotno. I dokazali su ono što se već odveć znalo Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima usvojenom i proglašenom na opšoj sjednici Skupštine Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. godine.
Naši građani i novi intelektualci toga vremena nisu posebno obraćali pažnju na tu činjenicu jer je bilo prečih poslova kao što je razračunavanje sa sumnjivim inforbirovcima na način suprotan tek usvojenoj Deklaraciji ili traženjem trećeg puta za samo jednu ideologiju. Da je pažnja izostala trajno i da su metode ostale za stalno pokazale su godine i decenije nakon toga.
Bavljenjem unutrašnjim i vanjskim neprijateljem našeg misticizma mi smo preskočili predavanje i zaboravili da u naš naučni i obrazovni program dodamo iz Deklaracije sljedeće činjenice kao što su te da su svi pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona, te imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije. Svako ima pravo da učestvuje u upravljanju javnim poslovima svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.
Za naše uslove posebno je bitno znati da Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima definiše da je volja naroda osnova državne vlasti: ona treba da se izražava na povremenim i slobodnim izborima, koji će se sprovoditi opštim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupkom kojim se obezbjeđuje sloboda glasanja. Ova prava su utkana u Dejtonski mirovni sporazum Aneksom 6, pa poslije u Ustav BiH i na kraju u Izborni zakon BiH.
Autizam koji smo ispoljavali ka globalnoj promjeni pravila igre civilizacije skupo smo plaćali. To se odrazilo na naš napredak, razvoj, kulturu i tradiciju i gotovo je dovelo u pitanje opstanak svih nas na ovim prostorima jer smo vremenom promovišući anticivilizacijsku ideologiju diseminovali razne anticivilizacijske ideje što je za posljedicu dalo sudar sa modernim svijetom.
Najnovija ideja te prirode pripada zamjeniku načelnika Srebrenice, koji je gostujući kao uvodničar na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" u Sarajevu na temu "Šta je budućnost Srebrenice" izjavio da: "Svaki Bošnjak koji bi učestvovao na lokalnim izborima u Srebrenici po postojećem Izbornom zakonu direktno bi učestvovao u negiranju genocida koji se u ovom gradu desio 1995. godine".
Ovom izjavom se pozivaju pripadnici jedne etničke grupe da ne učestvuju na lokalnim izborima propisanim Izbornim zakonom BiH i ostaje nejasno da li je poruka da učestvuju na nezakonitim izborima? Kako to Izborni zakon BiH, koji je usvojio parlament BiH, koji su birali građani BiH, negira zločine?
Da li je pravo da svi građani jedne opštine imaju pravo da biraju načelnika te opštine negiranje zločina? Da li je univerzalno pravo glasa negiranje zločina?
Vjerujem da smo saglasni da za svaki ratni zločin postoji sudska kazna i sankcija za počinioca i da građani jedne etničke pripadnosti ne treba da ispaštaju što je neki pripradnik njihove etničke grupe napravio zločin. Jasno je da se građanska prava obezbjeđuju zakonom, u ovom slučaju i Izbornim zakonom, kao i što je očigledno da se pozivom na nepoštovanje zakona ugrožavaju prava građana.
Izbor načelnika opštine iz jedne etničke grupe nije mehanizam zaštite prava iste grupe, jer načelnik nije garant građanskih prava već je to, opet, zakon. Izjava zamjenika načelnika je jasna poruka da je zakon nebitan, već je važno šta misli i radi načelnik. Nema zakonskih i transparentnih procedura i sistemskih rješenja, već postoji volja načelnika koja je često nestalna.
Da li se ovdje krije politička poruka da načelnik opštine mora da bude iz manje grupe građana nad kojom se desio zločin? Takva politička poruka je antiustavna, krši Aneks 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma i u sudaru je sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, jer vrši diskriminaciju većine građana zbog zločina koje nisu počinili.
Slijedeći ovu devijaciju, onda se neko može pozvati na to da isti ti pripadnici manje grupe građana jedini imaju pravo na zaposlenje, dok ostali ne smiju biti zapošljavani.
U svakom slučaju, povezivanje izbornog proces sa zločinom, i što je još važnije izborne kampanje sa pitanjima zločina u prethodnom ratu, daje nam utisak da smo zaista preskočili cijeli kurs, jer se vraćamo na početnu poziciju modernog društva tvrdeći da nisu svi ljudi isti.
Upravo zato se iskreno nadam i iskreno vjerujem da su članovi Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99" stali u odbranu univerzalnih vrijednosti i osudili ovu retoriku.