Prije koji dan mogli smo čitati u novinama kako je u Kamengradu reis održao hutbu, što će reći propovijed, u kojoj je opet i iznova hvalio zavojevača svoje zemlje, rušitelja Bosanskoga kraljevstva, zatirača, okupatora, zlotvora, tj. osmanskog sultana Mehmeda Drugog, nazvanog El Fatih.
Reisu je, nevjerojatno, ideal čovjeka onaj koji je zauzeo Carigrad i središnju carigradsku, Justinijanovu crkvu svete Sofije pretvorio u džamiju, koji je porušio sva kraljevstva na putu do Bosne i posvuda ubijao, rušio, zatirao, odvodio u roblje... I dok je posve jasno da netko drugi ima razloga Mehmeda Drugog slaviti kao osvajača, kao npr. i Aleksandra Makedonskog prije ili Napoleona poslije toga, naprosto je nezamislivo da bi se danas našao neki Rus koji bi slavio Napoleona što je došao do Moskve, žario i palio posvuda, ili neki Poljak Hitlera, što je uništavajući sve pred sobom zauzeo ogromne dijelove njegove zemlje...
Međutim, u nas je i to moguće! Reis slavi rušitelja zemlje na čiji se, gle paradoksa, tisućljetni kontinuitet (!?) pozivaju i on i "njegovi" mitomani i povjesničari. Ovaj je put reis izgovorio ove nevjerojatne riječi: "Iz života i djela Mehmeda Fatiha može se učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje." On je, taj Mehmed, zamislite (!), "znao da je prava moć u poštivanju ljudske ličnosti". A u slavu te "ljudske ličnosti" ubijao je na tisuće, vodio u ropstvo na desetke tisuća, uništavao crkve, nastambe, gradove, rušio, žario i palio... Šta je samo po Bosni porušio gradova i samostana! Baš neka neobična tolerancija!? Ili neobičan reis?! Ili oboje?! Zar ne?
Reći će netko - što očekivati od čovjeka koji se predstavlja kao vrhovni vjerski poglavar bosanskohercegovačkih muslimana, a svako malo svojim "intelektualnim interventima", svojom logikom skandalizira čak i vodeće intelektualce svoje zajednice, a kamoli druge. Još nedavno je, sjećamo se, u Beogradu predsjedniku Srbije, on kao kao vjerski lider (!) nudio bošnjačko-srpski dijalog! Neki prethodni put je zvao jednog od bošnjačkih lidera da napiše ustav da ga se sjećamo kao što se "sjećamo Mehmeda Fatiha, Gazi Husrev-bega i Alije Izetbegovića". A još zvoni u ušima njegova izjava (kraj siječnja 2008.) da se islam nije širio mačem i da u Bosnu nije došao na maču... Što očekivati od čovjeka koji u SAD govori jedno, po Europi drugo, u muslimanskim zemljama treće, u javnom životu BiH četvrto-peto, po džamijama šesto-sedmo, a na sijelima i po minderima deseto...???
Imalo bi smisla malo pogledati neke društvene, kulturne, povijesne, pa i logičke implikacije nekih od njegovih izjava. Na stranu što reis ne zna ili ne želi znati putove do ustava, pogotovu to da ustav ne piše jedan čovjek i pogotovu ne u tronacionalnoj zemlji. Na stranu što na pisanje ustava (kućnog reda za sve stanare BiH!) ne zove i Hrvate i Srbe, nego što pobrajajući svoje "velike predšasnike" jednostrano obilježava i prisvaja prostor BiH samo za sebe i svoje suvjernike. No, i to je krajnje sumnjivo, da ne kažem opasno, jer time reis amnestira "velike prethodnike" od užasnih zala koja su počinili ili ih, pak, prihvaća i s tim se zlima identificira! Primjerice, Gazi Husrev-bega stariji franjevački ljetopisci optužuju kao otimača imanja bogatijim katolicima (što ćemo onda s bogumilskim mitom!?) koji su odbijali uzeti islam, pa je iz tih i sličnih "gazijskih djela" (ideološkoga terora i notorne pljačke!) stvarao vakufe (haram novac?!) i tako silom, mačem, širio islam. A tek Mehmeda el Fatiha, koga reis stavlja na čelo svoga terceta uglednika. Zavojevača svoje zemlje reis uzima za svoga velikog prethodnika?!
Bošnjački se povjesničari i mitomani ubiše pozivajući na tisućgodišnju povijest, na kontinuitet s bosanskom državom, odnedavno i na piramide, a onda se i oni i reis pozivanjem na El Fatiha do kraja legitimiraju, identificiraju sebe kao ostavštinu rušitelja bosanske države i okupatora. I dok neki od njih s pravom govore: "Što to mi imamo s Turcima?", drugi (reis i sl.) ovakvim izjavama pokazuju tko su i što su. A pritom im, gle, nitko drugi, nitko sa strane, to ne podvaljuje. Sami to o sebi govore. Ne, nije to gaf. Evo još jedan primjer. Ove je riječi izrekao pisac Dž. Latić: "Mislim da mi muslimani Balkana i naše druge majke Turske..." Kako je to Turska njihova majka? Pa tako što je ove krajeve mačem uzela, porušila sva usputna carstva i kraljevstva, porobila narode, na maču donijela islam...
Nevjerojatno! Znaju li Latić, reis i njima slični što se u povijesti činilo sa slaviteljima okupatora svoje zemlje, rušitelja vlastitih država!? Neka pitaju nekoga u današnjem Iraku, ako im je daleko Norveška! Znaju li oni kako su prolazili oni što su slavili osvajače vlastite zemlje, jer tu se barem ništa nije promijenilo od vremena Aleksandra Makedonskog i Cezara do Napoleonova ulaska u Moskvu ili Hitlerova u SSSR? I koje mjesto takvima historija namjenjuje, te kako se oni zovu?
A kome je premalo svih ovih reisovih verbalnih i logičkih egzibicija, evo za podsjećanje još jedna: nedavno je tražio da šerijat bude dio Ustava BiH?! Za koga? Kome? Tko to dijeli zemlju?! Ili ova: ideološke neistomišljenike reis naziva islamofobima... Zadnji bosanski kralj je također bio islamofob?!