Prosto je fascinantna upornost većine sarajevskih medija, ali ne samo medija već i dijela političke i intelektualne javnosti, u blago rečeno satanizaciji svega i skoro svakoga ko ima bilo kakve veze s Republikom Srpskom.
Dobro, jasan je politički koncept bošnjačkih partija po kojem nema stabilne države s entitetima i da se iz svakog predloženog zakona, pravilnika ili bilo kakave odluke u zajedničkim institucijama naprosto po inerciji od strane nižerangiranih službenika podrazumijeva izbacivanje i ignorisanje entiteta i njihovih nadležnosti. Sve po sistemu ako prođe - prođe.
Ali stvarno je teško shvatiti šta gura, koja je pokretačka snaga te medijske upornost po kojoj gotovo svi državni, entitetski funkcioneri iz Republike Srpske predstavljaju dio kriminalne hobotnice, antidržavni element koji je programiran za devastiranje države i pljačku entitetskog budžeta.
Blago rečeno, stvoren je čitav sistem konstrukcija koji je zasnovan na nekakvim analizama eksperata i istragama koje neko tamo vodi, dokazuje. Portparoli "centara moći" uglavnom nude čiste spekulacije kao dokaze za kriminal epskih razmjera.
Jedna od tih konstrukcija je i OHR-ova šema s funkcionerima RS kao glavnim likovima, a koja je napravljena na principu montaže i stvaranjem nekakvih veza s raznim kriminalnim klanovima u regionu.
Treba biti do kraja jasan i reći da ne zaslužuje svaki potez aktuelne vlasti u Republici Srpskoj aplauz, bilo je tu i lutanja i promašaja, ali isto tako ne može se prihvatiti, logika to ne dozvoljava, da su jedini ciljevi te vlasti bili i ostali samo kriminal i lični interesi.
I ono što su u samoj svojoj suštini afere s OHR-ovim šemama otkrile nije to ko je ušemljen, ucrtan u krugovima, već je postalo jasno ko je autor, idejni tvorac medijskog blaćenja i etiketiranja kojima su već godinama izloženi ljudi, prvenstveno iz vlasti u Republici Srpskoj.
Jedna od najbesmislenijih tvrdnji koja je zadnjih dana objavljena je da se Ratko Mladić, haški bjegunac optužen za ratne zločine u BiH, finansira preko, vjerovali ili ne, Investiciono-razvojne banke Republike Srpske.
Da, i to se nalazi u OHR-ovoj šemi, u kojoj dominiraju nekakve "obavještajno-bezbjednosne strukture", koja povezuje legalne entitetske institucije s privatnim agencijama za zaštitu, bankama i preduzećima, a koje je Vlada RS kreditirala preko Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, i sve to u cilju finansiranja skrivanja ratnih zločinaca.
O kakvoj laži se radi govori podatak da je Svjetska banka dvije, možda tri nedjelje prije objavljivanja te ekskluzivne medijske konstrukcije odobrila kreditnu liniju od 28 miliona dolara za mala i srednja preduzeća u Republici Srpskoj, a koja će biti implementirana posredstvom Investiciono-razvojne banke.
Treba naglasiti da je tim potvrđeno da je IRB RS ostvarila partnerski odnos, osim s Evropskom investicionom bankom, i sa Svjetskom bankom, te potvrdila kredibilitet koji je izgrađen u Republici Srpskoj.
Kako je stvarno moguće da neko normalan može napisati i braniti tezu da IRB Republike Srpske finansira ratne zločince, a ona dobije sredstva Svjetske banke? Po toj logici znači da i Svjetsku banku treba ušemiti u jedan od onih OHR-ovih krugova?
Da stvar bude još zanimljivija, Razvojna banka Federacije BiH nije dobila zeleno svjetlo te iste Svjetske banke, koja će svoj kredit u taj entitet od 70 miliona KM plasirati preko Fondacije "Odraz".
Ovo je jedna u nizu medijskih konstrukcija kojima se želi prikazati i povući paralela s Razvojnom bankom Federacije BiH, oko koje se već mjesecima lome političko-medijska koplja u Sarajevu, iako je i skoro svakom ekonomskom laiku jasno da je tu paralelu gotovo nemoguće praviti jer se radi o sasvim dva različita koncepta plasiranja i naplate sredstava.
Krediti IRB RS plasiraju se preko poslovnih banaka koje snose sav rizik njihovih plasmana, kome i zašto ih odobravaju i poslovne banke vraćaju novac u IRB, a ne krajnji korisnik. Brojevima rečeno, u privredu RS plasirano je oko 355 miliona KM s veoma povoljnim kamatama i otplatnim rokovima.
Ako ćemo sada rezonovati stvari po sarajevskoj matrici, znači da je mreža podrške Ratku Mladiću razgranata po svim komercijalnim bankama u RS, a i šire po njihovim filijalama u Austriji, Italiji i drugim zemljama Evropske unije. Besmisleno, zar ne?
Tačno je da se menadžmentu IRB-a ali i Vladi RS može štošta prigovoriti, ali negirati i osporavati sam koncept, razvojnu komponentu i opravdanost mogu samo neznalice i politički kratkovidi likovi, jer IRB je utemeljena kao stub ekonomskog razvoja Republike Srpske.
Kad smo već kod prigovora, tačno je da IRB, odnosno Vlada RS mora pod hitno riješiti problem smještaja, odnosno riješiti netransparentnu kupovinu prostora u zgradi koju vlasnici već godinama ne završavaju, a i pitanje je kad će biti useljiva. Sa druge strane, ne samo da to nagriza kredibilitet same institucije već odlaže rješavanje stvarno užasno lošeg i neadekvatnog radnog prostora u kojem sada rade službenici IRB-a.
Da bi to brzo i uradila, Vlada, tačnije Ministarstvo finansija, takođe treba da završi proces imenovanja direktora IRB-a jer je pomalo neshvatljivo da ne postoji dovoljno obrazovana ali i ambiciozna mlada osoba koja bi preuzela tu izazovnu funkciju. I u sadašnjem menadžmentu IRB-a postoje takvi kadrovi. Jer odugovlačenje šteti prvenstveno daljem napratku IRB-a ali i imidžu Vlade. Upravo takvi potezi dobijaju nezapamćen publicitet i predstavljaju se kao navodna potvrda kriminala u IRB-u kao bitnoj strukuri u vlasti RS.
No dobro. U državi u kojoj se godinama love famozni zaštitnici lika i djela optuženih za ratne zločine bilo je pitanje vremena kada će se naći neko ko će i IRB ucrtati u mrežu podrške. Jer, i laganje je za takve biznis. I to dobro plaćen.