Pita me poznanik kako tumačim da su u bivšem sistemu naši narodi čini se iskreno pljeskali Titu i ondašnjem socijalizmu, a preko noći su im okrenuli leđa i prihvatili nacionalizam.
Kažem da i mnogo pametniji ljudi od mene, koji se i profesionalno bave tom socijološkom temom, nisu baš sigurni u svoje stavove.
Ima mnogo tumačenja šta se to zbivalo s našim narodima, jer je tranzicija bila mnogo drukčija nego u ostalim bivšim socijalističkim zemljama. Šta je to što je masu okrenulo za 180 stepeni?
To da je narod podaničarski je istinito, ali još nedovoljno da bi se jedan salto mortale objasnio. Kako protumačiti da naši političari bez izuzetka govore kako je kapitalizam koji smo prihvatili mukotrpan sistem, ali nam ne odgovaraju zašto su ga onda prihvatili? Sve se čini nekako apsurdno. Neprestano slušam od ljudi na ulici, u kafani, kako je u bivšem sistemu svako imao platu, kako je socijalna skrb bila na zavidnom nivou, a onda ti isti ljudi hvale današnju slobodu govora.
Mnogo puta su me upravo ti koji hvale slobodu govora upozoravali da ne govorim i ne pišem onako kako mislim, jer je veoma opasno. Da li se ovakvoj vlasti, koja je očigledno nesposobna i pokvarena, narodi dodvoravaju iz kukavičluka? Mnogo tu ima istine, naši narodi su ustrašeni, zato se zbijaju u torove kako bi se zaštitili. A najbolje je biti u nacionalnom toru, jer nas vođa evidentno štiti. Moguće da su naši narodi naučeni da imaju iznad sebe cara, kralja, velmožu, okupatora, pa su dezorijentisani ako sami moraju odlučivati u kojem pravcu da krenu.
Zašto su naši narodi prevrtljivi, ustrašeni, lažljivi, u mnogome se odgovor nalazi i u tome što su nepismeni i neobrazovani. Pogledajte statistiku u tom smislu, pa ćete vidjeti da smo okruženi ogromnom masom ljudi koji se jedva znaju potpisati, a o govoru da se i ne pominje. Pa šta će taj čovjek koji u svom stanu nema nijednu knjigu, izuzimajući nekoliko udžbenika za djecu, prosuđivati o društvu i vremenu u kojem živi? A to dobro dođe ovim što su se prihvatili fotelja, jer pod sobom imaju poslušan narod, kome samo treba dati komad hljeba da bi bio zadovoljan.
Vladajući ljudi danas su uvjerili ove jadne ljude da se u bivšem sistemu nije smjelo ići u crkvu i džamiju. Jedino je istina da ako si nekada želio ganjati karijeru morao si u principu biti član Saveza komunista, a u to jato nisu bili primani vjernici. Znači samo za karijeriste nije bilo zgodno predavati se Bogu, zbog toga danas imamo pregršt lažnih vjernika, koji su uvidjeli da su crkva i džamija izvanredan način kako domoći se vlasti.
U ovom mjesecu, u vrijeme muslimanskog posta, ramazana, vlada tortura novokomponovanih postaća. Kontrolišu gdje god mogu da li muslimani poste, kore one koji nisu okrenuti islamu. Nije rijedak slučaj da je za posao minus onome koji je viđen da ne posti. A najljući žreci su upravo ljudi iz naroda, koji su došli na svoje da sude. Gotovo svaki dan sam u kafani izložen mrkim pogledima da mi se jelo i piće nalazi na stolu, što je svojevrsna tiranija lažnih narodnih tribuna. Vjernici u bivšem sistemu nisu bili toliko izloženi neprijateljskim pogledima kao danas ateisti.
Pa onda kada se dešavaju ekscesi, rušenja nadgrobnih spomenika, pisanje fašističkih grafita po vjerskim objektima, urlanje šovinističkih parola po fudbalskim stadionima, to sve nailazi na nikakvu ili mlaku osudu naših političara. Kada bi iskreno Haris Silajdžić, Sulejman Tihić, Milorad Dodik, Dragan Čović i Božo Ljubić vrisnuli protiv takvih "ekscesa", drugačije bi se narod ponašao. Ali puk zna da narodne vođe istinski tolerišu te nacionalističke ispade, pa im je drago da se na taj način dodvore svojim glavešinama.
Ispalo je neko prepucavanje između Srbije i nekih vođa u BiH. Predsjednik Srbije Boris Tadić otvorio je Osnovnu školu "Srbija" na Palama, a Silajdžić mu je zamjerio što kao predsjednik jedne države nije posjetio Predsjedništvo BiH. A Tadić je odgovorio da niko nije htio s njim razgovarati. Međutim, meni je u svemu ovome nešto drugo zanimljivije. Na Palama Tadić je govorio ne kao predsjednik susjedne države nego kao predsjednik svih Srba. Zar to nije izraziti nacionalizam?
Narod vjeruje nacionalnim televizijama koje sve više gaje neprijateljske poruke prema onim drugima. Prije nekog vremena pozvan sam u Banjaluku na okrugli sto "Protiv mržnje i isključivosti", ali na pozivu nije naznačeno da organizator Udruženje građana "Grad" snosi troškove puta i boravka. Kao penzioner nemam novaca da finansiram put, nisam Valentin Incko ili vladika Grigorije da imam svog šofera i zahvatim dnevnica koliko mi je drago. Nakon sesije narod RS je obaviješten da Sarajlije nisu htjele doći na sastanak. Nije teško lagati narodu.