Dok su u petak predsjednici Srbije i Hrvatske Boris Tadić i Ivo Josipović razgovarali s mađarskim predsjednikom Laslom Šoljom o evropskom putu svojih zemalja, bh. političari, iz svojih udobnih kabineta, fabrikovali su negativne efekte njihovih ovosedmičnih posjeta BiH.
Nisu se potrudili ni da predsjednicima susjednih država pogledaju u leđa, nego su ih iskritikovali i prije nego što su čuli bar kurtoaznu dobrodošlicu.
Sudeći po izjavama pojedinih stranačkih prvaka u BiH, loša je nova politika i novo doba koje najavljuju Josipović i Tadić.
Ubijeđeni da se cijeli svijet vrti oko njih i njihovih uskostranačkih interesa, posjete dvojice predsjednika susjednih država pokušali su pretvoriti u sitan dnevnopolitički šićar.
Znao je Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, da njegov govor u Mostaru treba polučiti aplauze sve manjeg biračkog tijela i članstva njegove Stranke za BiH.
Na mostarskom sajmu protokol je čekao do posljednjeg trenutka Silajdžićevu potvrdu bilateralnog susreta s predsjednikom Srbije, što je bila prilika da Tadiću u četiri oka kaže sve što zamjera njemu i državi na čijem je čelu.
Umjesto priče koju niko neće čuti, osim onoga ko treba, Silajdžić se odlučio obratiti širokom auditorijumu i sasuti salvu optužbi na račun rukovodstva Srbije, začinjenu potencijalnom prijetnjom "da tako dalje neće moći".
Uglađen, izverziran, inteligentan, dobro vaspitan profesor psihologije iz Beograda pažljivo, diplomatski postavio je dijagnozu osobe koja nije u stanju da savlada frustracije iz prošlosti i nastavio da govori kao čovjek 21. vijeka.
Na kraju, uz gorak okus, ostalo je samo žaljenje što je na čelu jedne države čovjek koji ne može da vlada ni samim sobom.
Nisu se još bile smirile reakcije na žustar istup u Mostaru, gdje je raskošno prezentovan potencijal našeg regiona, a desilo se novo minimiziranje saradnje, prosperiteta i pružene ruke.
U trenutku kada je novi hrvatski predsjednik sletio na teritoriju BiH, prvi čovjek izvršne vlasti zamjerio je njemu i njegovom protokolu što je zanemario cijeli jedan narod i omalovažio srpske žrtve u proteklom ratu.
U trenutku dok je tročlano Predsjedništvo BiH u punom sastavu dočekivalo Josipovića, predsjedavajući Savjeta ministara Nikola Špirić saopštio je medijima zašto se neće sresti s Josipovićem.
Nije dobro što hrvatski predsjednik neće otići stotinak metara od rezidencije "Konak" da položi cvijeće u Dobrovoljačkoj ulici gdje su ubijeni vojnici JNA.
Začuđujuće je da čovjek koji tri i po godine iz zgrade bh. institucija poziva na dijalog, kompromis i "odgovor izazovima koji su pred BiH" nije imao diplomatskog takta da to uradi na neki drugi način.
Josipović je sprat ispod Špirićevog kabineta izgovorio da nijedan narod nije genocidan i da žali što su i Hrvati činili zločine i doprinijeli podjelama u BiH, a najavio je i posjetu Republici Srpskoj.
Špirićeva izjava još je čudnija ako se sjetimo da je samo mjesec ranije on zagovarao dijalog i bio na Brdu kod Kranja gdje nije došao Tadić jer Srbi ne sjede za istim stolom s onima koji predstavljaju južnu srpsku pokrajinu - Kosovo.
Tadić i Josipović znaju šta su nacionalni interesi država na čijem su čelu i rade tačno ono što će ih odvesti u bolju budućnost.
Za političare u BiH budućnost je neizvjesna jer u oktobru su opšti izbori i nijedna izjava nije slučajna, već je predizborni pamflet na koji bi ponovo trebalo da nasjednu njihovi birači, odavno zaustavljeni u vremenu.