Pošto sam pre više od dve godine jednu kolumnu sarkastično naslovio sa genije, pišući o takozvanoj drumskoj mafiji i "geniju", koga je direktor Javnog preduzeća "Srbijaput" tako nazvao zato što je smislio softverski program za krađu prilikom naplate putarine, sada sam ovu posvećenu jednom istinskom geniju morao da nazovem prosto njegovim imenom - Leonardo.
Siguran sam da nema čoveka u civilizovanom svetu koji nije čuo za ovog renesansnog genija, rođenog sredinom XV veka u Vinčiju, kraj Firence. Iako vanbračno dete beležnika Pjera di Antonija i njegove sluškinje Katerine, mali Leonardo je odrastao uz oca kao njegov zakoniti sin i još kao mlad pokazao talenat za crtanje i slikanje. Zahvaljujući ovom talentu i poznanstvu njegovog oca s jednim od najvećih italijanskih slikara toga doba Andre di Verokijom, postao je njegov šegrt i učenik.
Mada je slikarstvo samo jedan od mnogih talenata kojima je bio obdaren, svetu je ostao najpoznatiji kao slikar, odnosno kao autor najpoznatije slike na svetu "Monalize". Pored nje, sačuvane su i mnoge druge Leonardove slike, poput "Bogorodice sa karanfilom", "Bogorodice sa malim Isusom i svetom Anom", "Blagovesti", "Portreta Đinevre di Benći", dve verzije "Bogorodice u pećini", "Dame sa hermelinom" i najpoznatije slike-freske koja se nalazi u trpezariji milanskog manastira Santa Marije dela Gracije - "Tajna večera".
Ali, Leonardo nije bio samo slikar, već i vajar, iako nije napravio nijednu od zamišljenih i nacrtanih skulptura i spomenika, arhitekta, inženjer, naučnik, filozof, pisac, pronalazač i konstruktor. Ili, bolje reći, vizionar! A, svoje vizije i maštarije iz svih ovih oblasti, kao i medicine, anatomije, fiziologije, fizike, hidraulike, pa čak i robotike, Leonardo je ovekovečio na čuvenim crtežima-skicama propraćenim beleškama pisanim sa desne strane na levu, koje su se mogle pročitati samo uz pomoć ogledala. Mada je naslikao manje od dvadeset slika, Leonardo je napravio oko 30.000 ovakvih crteža, koji su poznati kao kodeksi, od kojih je sačuvano oko 5.000.
Iako se radi o nesumnjivom geniju, i on se u svojim radovima oslanjao na tekovine prošlosti, pre svega antike, odnosno njenih matematičara, mislilaca, filozofa, slikara i skulptora. Ali, do njegove pojave, nijedno vreme niti kultura nisu dali stvaraoca koji je osmislio toliko izuma, napravio toliko preciznih skica i ponudio toliko konkretnih rešenja za njihovu izradu. Neki su bili toliko napredni, vizionarski i avangardni da nisu mogli biti realizovani u njegovo doba zbog nivoa na kojem se nalazila ukupna nauka i tehnologija. Jednostavno rečeno, i stari Grci, Kinezi ili Arapi su kao i mnogi drugi drevni narodi, maštali o tome da lete, ali Leonardo je prvi osmislio i nacrtao modele ne samo Ikarovih i Dedalovih krila, već i jedrilica, aviona pa čak i padobrana.
Na bazi ovih kodeksa, koji se čuvaju u arhivama Milana, Torina, Madrida, Pariza, Londona i Vinzdora, Italijani su još pre nekoliko decenija pokušali da naprave neke od Leonardovih mašina i to uz pomoć materijala i tehnologija koje su bile poznate u njegovo vreme. Tako je nastalo šezdesetak modela, koji su potom izlagani u nekoliko svetskih gradova. Jednu takvu izložbu video je u Veneciji i naš poznati slikar Radovan - Lale Đurić i poželeo da je vide i njegovi zemljaci. I ne samo poželeo, već je i uspeo da ovu izložbu dovede u Srbiju. A, samo on zna kako je ubedio ljude iz svetskih galerija i muzeja da mu daju eksponate, kako je našao sponzore, obavio sve transportne i carinske formalnosti i kako je platio ogromno osiguranje da bi Leonardovu genijalnost pokazao građanima Niša i Beograda.
Zahvaljujući njemu i njegovim prijateljima iz kompanije "Philip Morris", koja je vlasnik Duvanske industrije Niš, i ja sam nedavno bio u prilici da to vidim. Iako sam kao i mnogi znao gotovo sve o Leonardu, njegovoj genijalnosti i svestranosti, nisam ni sanjao o čemu je sve maštao i šta je sve izmislio ovaj genije. Nisu me iznenadile brojne mehaničke mašine za civilnu upotrebu, poput raznih dizalica za velike visine, dizača stubova za razne građevine i hramove, sistema koturača za podizanje velikih tereta i raznih kranova, ali nisam imao pojma da je Leonardo izmislio i usavršio stvari koje tako savremeno zvuče, poput raznih zupčanika, kuglagera, zamajaca, radilica ili diferencijala. Nisam ni sanjao da je on izmislio lanac, ručnu dizalicu kakvu i danas koristimo menjajući gumu na automobilu, ali i bicikl i preteču automobila u vidu "samovoza". Ako tome dodamo prvi reflektor sa svećama i velikim sočivom, primitivni sat sa svećom i uređaj za merenje daljine - odometar, počećemo da naslućujemo veličinu njegovog talenta.
Tu su, takođe, i razne hidraulične mašine, počev od skija ili cipela za hodanje po vodi i prvog pojasa za spasavanje, preko raznih brodova sa lopaticama, koji su vekovima kasnije plovili Misisipijem i prototipova podmornica, do lučnih i pokretnih mostova sa pilonima i pontona. Ali, od svih maketa, najimpresivnije ipak deluje prvi bager, odnosno katamaran namenjen vađenju blata i peska iz reka.
Genije iz Vinčija je projektovao i mnoge vojne naprave, poput nekoliko modela usavršenih katapultova, sprava za obaranje neprijateljskih merdevina sa napadnutih zamkova, brodova sa kosama za sečenja jarbola na neprijateljskim brodovima, ali i prvi tenk, koji doduše više liči na leteći tanjir nego na današnje modele. A, ono najbolje ostavio sam za kraj - njegov "kosmički opus". Ne samo da je Leonardo usavršio razne varijante krila, zmajeva i jedrilica, već je, verovali ili ne, pre 500 godina projektovao prototipove paraglajdera, aviona i helikoptera!? Usput i padobran i uređaje za merenje jačine vetra - anemometar i klinometar za određivanje položaja letelice u vazduhu, koji postoji i u današnjim avionima.
Zato ako ste u Beogradu ne propustite priliku da posetite ovu izložbu, koja je otvorena do 1.08.2008, a ulaz je slobodan. Pre svega zbog Leonarda, ali i gospodina Đurića, koji je bez pomoći ijedne državne institucije, ministarstva nauke, kulture ili grada Beograda, posle šest meseci priprema i gomile potrošenog novca, uspeo da ovu predivnu izložbu dovede u Beograd. I zbog njegove romantične želje i nade da će izložbu videti barem svaki deseti stanovnik Srbije, dakle nekoliko stotina hiljada ljudi! Zato, ne dozvolite da sav trud gospodina Đurića bude samo još jedan primer "bacanja bisera pred svinje".