Nisam čuo ni od koga od nadležnih političara i javnih djelatnika da postavljaju pitanje ukidanja Federacije BiH. Ovi s ove strane entitetske crte, naročito Silajdžićevi sljedbenici, rado govore da bi trebalo ukinuti Republiku Srpsku, a da ne zucnu u tom smislu o Federaciji BiH, koja je sto puta nakaradnija tvorevina.
Pa neće sjeći zlatnu granu na kojoj sjede jer mnogobrojne federalne institucije grickaju dobru lovu, oko 60 procenata budžeta! Volja im povećati plate, razne dohotke, tople obroke i hladnu mezu, plaćeno vozanje od kuće i do kuće i mnoge druge pogodnosti. Ma nema govora da se to ukine.
A to što je Federacija krajnje nefunkcionalna, gdje ima više ministarstava nego privrednih objekata, gdje su se pobrkale mnogobrojne nadležnosti, to je sve potpuno nevažno pored dobro uhljebljenih federalnih zvaničnika i federalnih činovnika. Još k tome federalni ministri se ponašaju kao neupitne veličine, njihov resor je njihova babovina. To je stoga što se niko nikome ne upliće u posao, predstavnik jedne stranke ili nacije ne može se petljati u posao drugoga. Prodaja privrednih objekata je privatna stvar ministra Vahida Heće jer nijedan drugi ministar nije ni pomislio da o tome kaže svoju riječ. Kazao mi je veoma značajan čovjek, koji se nalazi u tom kolopletu, da će onaj ko proda `Elektroprivredu BiH` dobiti kao proviziju 20 miliona maraka, dovoljno da i svojim unucima obezbijedi ugodan život.
Ako već neće da prozbore o ukidanju Federacije BiH, zašto se ne postavi pitanje smisla i funkcionalnosti kantona? Tek su to tvrđave vlastodržaca. Međutim ne svi kantoni, ne većina, jer ima onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, kakav je Goraždanski kanton. Da nije pomoći iz Federacije ovaj kanton bi odavno otišao pod stečaj.
Kantoni imaju vlast i odgovorni su u obrazovanju, zdravstvu, kulturi i još mnogim oblastima, pa se postavlja pitanje što će takva ministarstva na federalnom nivou? Ne zna se ko je nadležan, pa ako je po onome ko drži kasu ili kesu taj je gazda, onda su to kantoni. Oni se za sve pitaju, oni sve određuju, a Federacija i opštine služe da samo građanima više komplikuju život.
Kanton Sarajevo je svakako najveći i najjači, on je zapravo država u državi po svojoj finansijskoj snazi. I mada se sarajevski zvaničnici često pušu, posebno pred strancima, da je Sarajevo multinacionalno, u ovom kantonu vladaju samo SDA i Stranka za BiH, što će reći Bošnjaci svima komanduju. Istina je da ima par onih koji nisu Bošnjaci u sarajevskom kantonalnom parlamentu, kao predstavnici SDP-a i SDU, ali to je suštinski jedna ikebana koja služi samo za ukras.
Pa da li iko razuman smatra da bi ovi kantonalni vijećnici bili za ukidanje ili bar prestrukturiranje kantona? Mnogo je fino raspolagati kantonalnom kasom i određivati koju ćemo ulicu popraviti, gdje uvesti kanalizaciju da bi se tamošnji ljudi lakše rasterećivali, koliko ćemo para dati kojem festivalu, kojem umjetniku. A sve bez uticaja javnosti.
E onda još ima grad Sarajevo, koji ima svoju skupštinu i svoju gradonačelnicu. Pod nadležnost grada Sarajeva ne spada Ilidža, a da ne govorim o onim dijelovima koji su u Istočnom Sarajevu. U svim državama svijeta postoji gradska uprava glavnog grada, ali kod nas je ta uprava samo dodatak za zbunjivanje. Tinja sukob između kantona i Gradske uprave, a nije planuo samo što su vlasti na obje strane članovi SDA.
U fazi preoblikovanja ove naše države neki političari iz RS predlažu formiranje trećeg, hrvatskog entiteta. Valjda da bi dobili veću potporu za svoj srpski entitet. Ali ti političari ne znaju politički misliti jer to uopšte ne dolazi u obzir, Evropska unija i Amerika to ne dozvoljavaju. Jer kad bi se formirao hrvatski entitet, onda bi logično od ostatka Federacije bio napravljen bošnjački. A kako se naši Srbi oslanjaju na Srbiju, naši Hrvati na Hrvatsku, naši muslimani bi se morali osloniti na - arapske zemlje. Tek tada bi navalila pomoć iz islamskih zemalja braći u Bosni, a moguće da bi veoma značajna pomoć bila u ljudskom potencijalu - borcima za islamska prava. Ne, takav ustroj međunarodna zajednica neće dozvoliti. Brojni mudžahedini usred Evrope.
Nimalo nije jednostavno oblikovati našu zemlju, ali nije ni održivo ovo stanje sa Dejtonskim ustavom, koji nije nikakav ustav, nego aneks jednog ugovora, kojeg su potpisala tri mrtva predsjednika u prisustvu svjetskih moćnika. Teško će biti pomjeriti bar malo naše političare koji su se ušančili.