Ogrijalo sunce Bosnu i Hercegovinu i oba njena entiteta. Kiše nema, poplave se povukle, trava se zeleni i cvijeće cvjeta. Ovdje je već kraj idili, jer ne valja ni da se puno zeleni, a ni cvijeće više nije samo mirisna biljka, nego pokazatelj društvenog i ideološkog statusa.
Zato je od deset milijardi KM deficita BiH važniji ljiljan na reveru Sulejmana Tihića, predsjednika SDA. Ovaj se stranački lider usudio da na rever stavi značku koja nije tek ukrasni detalj. Na sakou lidera SDA okačen je taj ljiljan, pa se narodi u BiH o jadu zabaviše da protumače je li taj cvijet ponos i simbol bošnjačkog naroda ili je stilizovani krst/križ. Prije desetak dana Tihić je bio gost u jednoj televizijskoj kontakt emisiji i od silnih problema o kojima je mogao dati odgovor gledaocima, osnovna dilema bila je šta se sjaji na reveru njegovom.
Rat gledalaca vođen je SMS porukama, gdje su se Srbi i Bošnjaci čestito izrafalali, kao nekad, a Hrvata nije bilo u programu, valjda su i oni u dilemi šta je trenutno njihovo cvijeće.
Ono malo ljudi koji su mogli ignorisati SMS poruke i slušati o čemu se govori shvatili su da Tihić priča o tome da je ovdje i najmanji povod dovoljan za sukob jer je stvorena atmosfera podjela i satanizovan je svako ko radi drugačije. Upravo je lik i djelo Sulejmana Tihića glavna poslastica onih koji bi da zbiju bošnjačke redove i naprave državu po sopstvenoj mjeri. Valjda bi logičan odgovor iz srpskog i hrvatskog korpusa trebalo da bude podrška Tihiću, a ne vjetar u leđa onima koji državu prave samo po mjeri jednog naroda. Utom stiže informacija da je novi član Stranke za BiH Atif Dudaković, general Armije RBiH, protiv koga se vodi istraga u Tužilaštvu BiH za ratni zločin. Ta bi vijest mogla biti povod poslanicima da preispitaju Izborni zakon, a stranačkim liderima da pogledaju rječnike stranih riječi i manje poznatih izraza, gdje pod slovom E, piše "etika". Da ovdje ne bi radili posao koji je trebalo da bude završen još tokom školovanja, preporuka je pogledati ponešto i o "etici vladajuće klase", što miriše po Marksu, ali tu školu su svi među vladajućima uspješno prošli. Nije moralno da general protiv kojeg se vodi istraga za ratni zločin sa tribine stranke, koja bar nazivom pretenduje da je otvorena za sve, poručuje "da borba nije završena i da neprijatelji ne miruju".
Stranka za BiH postala je utočište onima koji su u ratu imali najblaže rečeno sumnjivu ulogu, ali to se ne vidi na reveru lidera Harisa Silajdžića. Ne bi bilo pošteno ovdje ne reći da i stranke u RS, ali i one sa hrvatskim predznakom, koketiraju sa optuženima i osuđenima za ratni zločin. Upravo ove pravosudne kvalifikacije osumnjičeni, optuženi i osuđeni dovode u totalnu zabunu prvenstveno bošnjačku populaciju, čiji lideri im uporno objašnjavaju da oni nisu ni za šta krivi u proteklom ratu. Jedini je taj čovjek što nosi ljiljan na reveru, nakon što je u ratu prošao zatvore i logore, rekao da niko nije bezgrešan i da se iz perspektive žrtve nikada ne može napraviti značajan napredak. No, ovdje se svaka priča o čovjeku sa ljiljanom na reveru završava kako ne bi doprinijeli da ponovo bude proglašen izdajnikom bošnjačkih interesa, što odgovora svim stranama, jer taj, očigledno, nikome ne odgovara... Osim povremeno Džozefu Bajdenu.
Bilo bi dobro nekako iza sebe ostaviti sve ove što su učili marksizam i okrenuti se nekom novom vremenu. Kaže najpoznatiji turista u BiH Valentin Incko da talentovani bh. građani treba da preuzmu inicijativu i pokrenu stvari sa mrtve tačke. Njemu bi trebalo vjerovati jer on je često u BiH, a i radi kao visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. Veliki preokret možemo napraviti vrlo lako jer nam je Centar civilnih inicijativa (CCI) predstavio veb stranicu gdje možemo saznati sve o političarima i njihovom (ne)radu. Već vidimo surfere sa rubnih područja Bratunca, Sanskog Mosta, Cazina i Gacka kako pretražuju veb sajt i narodne deputate. Novinari će sigurno istražiti koliko košta ovaj i prethodni projekti CCI-a i sjetiće se kako se niko u ACIPS-u nije javljao na telefon na dan izbora iako su dobili basnoslovnu finansijsku podršku da prate lokalne izbore oktobra 2008. godine. Svi ovi nezavisni eksperti, ako ne završe kao ambasadori BiH u Njujorku ili na nekoj manje važnoj destinaciji, možda će osnovati stranku. Prije toga važno je pogledati registar ovjerenih partija na veb stranici (a, gdje bi drugo) Centralne izborne komisije BiH. Pregled spiska važan je da se ne bi potrefilo isto ime, jer onda CIK pravi probleme, a birači se zbunjuju. Zato kome dosadi nevladin sektor neka osnuje stranku zanimljivog imena, poput Tvoja i moja stranka u BiH, Stranka za narod Bosne i Hercegovine, Partija pravog puta ili Stranka kokuza. U državi koja ima oko 80 stranka koje u nazivu imaju demokratiju prosto je nevjerovatno kako može nekome smetati cvijet na reveru predsjednika stranke, krst na lančiću državnog poslanika ili minijaturna naušnica ministra finansija. Da li je ljiljan stilizovani krst i da li se poljem širi miris pomenutog cvijeta ili tamjana pitali su mnogi još prije 20 godina. Nijedan odgovor nikada nije bio dobar za sve.
Previše je ovih dana poslije dugih kiša ugrijalo, ozelenilo, razmirisalo, pa što kaže ona stara - ne bih bio Bog u Bosni nema tih para!