Poslije zimske pauze koja je trajala više od tri mjeseca prošlog vikenda nastavljeno je takmičenje u fudbalskoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Nakon odigranog prvog proljećnog kola da se naslutiti da će šampionat biti zanimljiv i dramatičan, kako u trci za titulu, tako i u borbi za opstanak. Međutim, već od starta ima razloga za strah u regularnost prvenstva, to jest da rezultate utakmica neće krojiti igrači na terenu nego "mračni tipovi" našeg fudbala u svojim udobnim foteljama!
Uvod u početak proljeća bile su fizičke norme arbitara na kojima su pale jedne te iste sudije, koje nikada `iz prve` ne mogu da istrče test u određenom vremenu. No, iako su nesposobni i na popravnom, zahvaljujući čelnicima N/FS BiH daleko od očiju javnosti dođu do željenih rezultata i osvrnemo li se na prošle sezone odsude više mečeva nego sudije koje su odmah položile fizičke norme. Imena Slavka Zovkića, Nikole Ješanovića, Vladimira Dominkovića... odavno su poznata i vrapcima na grani. Oni su na čekanju i ovog puta jer su pali na ispitu, ali nastavi li se praksa u Savezu, na teren će za koji dan ili sedmicu kako bi kreirali rezultate po ukusu nestručnih i korumpiranih ljudi koji vode naš fudbal!?
Nastavak prvenstva imao je još jednu nesvakidašnju uvertiru. Naime, članovi Takmičarske komisije F/NS BiH su, ničim izazvani, naložili delegatima premijerligaških mečeva da brojevima ocjenjuju suđenje iako je to protivno pravilnicima UEFA i FIFA. Zbog toga je moralo da reaguje Predsjedništvo Saveza i poništi odluku TK od kojih, čini se, i kreće sve zlo u našem fudbalu. Kako objasniti situaciju da i malo dijete zna da su dosadašnji šampionati bili neregularni i nepošteni, da je bilo svega što se jednom riječju zove kriminal. Samo ljudi koji sjede u foteljama kao predstavnici TK stalno ističu da nemaju dokaza i govore da je sve regularno.
Još jedna činjenica govori u prilog tome da je Takmičarska komisija prva u nizu karika koja uništava bh. fudbal. Naime, predsjednik ove komisije Savo Popović je u toku zimske pauze poslao dopis premijerligašima da se izjasne da li žele da se ljudi u crnom za utakmice delegiraju ili da se određuju žrijebom. Mostarski Zrinjski jedini je bio za žrijeb, svi ostali klubovi su tražili delegiranje, čime je odbijen Popovićev prijedlog. Gdje u svijetu ima da takmičarski organi više pažnje posvećuju sudijama nego samom takmičenju i regularnosti? Zbog čega u našoj `kući fudbala` svako radi tuđi posao, a svoj gura pod tepih? Ko mešetarima može da stane u kraj?
Pored TK F/NS BiH ni u Sudijskoj organizaciji nije sve bajno i sjajno, što se vidjelo i po vikanju na arbitre poslije susreta 16. kola. Sudije u BiH su zaštićene kao bijeli medvjedi, oni na terenu mogu da griješe, namjerno ili ne, a niko nema pravo da u javnosti kaže gdje su napravili kiks. Treneri su ti koji sjede na užarenoj klupi, muku muče da sastave tim, a onda dođu arbitri i prospu im sav uloženi trud i rad. Poslije toga, predstavnici struke ne smiju da se oglase i upozore na nepravilnosti jer će biti suspendovani i kažnjeni. Zašto niko u F/NS BiH ne zaštiti trenere? Zar su nam potrebne samo sudije? Kome će arbitri suditi ako ne bude učitelja i igrača? Zašto činovnici F/NS BiH ne povedu više računa o ozdravljenju najvažnije sporedne stvari na svijetu kod nas?
Na sve ovo tročlano Predsjedništvo u sastavu Milan Jelić, Iljo Dominković i Sulejman Čolaković žmire, a čak i onaj gledalac koji prvi put dođe na jedan stadion u BiH zna da njih trojica stoje iza svega negativnog što se dešava u našem fudbalu. Prema prvom kolu nastavka i prikazanom suđenju, ali i svim onim što je prethodilo početku proljeća, evidentno je da je cirkus krenuo mnogo ranije od 3. marta kada je kalendarski startovala polusezona. Žalosno!