U toku rata, prvih mjeseci isključivo, gledao sam sa svog prozora kako gomila pljačka samoposluge i magacine. Sjećam se jednog čovjeka kako tetura zavaljen velikom balom toaletnog papira. Možda za mjesec dana je prestala ta otimačina, nije se šta imalo otimati. Alija Izetbegović, mada je pod svojom komandom imao policiju i vojsku, nije ni pomišljao da zaustavi te kradljivce. Već se tada moglo vidjeti da će ta vlast i dalji nasljednici svoju vladavinu uglavnom fundirati na pljački.
Nisu se mnogo okoristili ti sitni lopovi prvih dana rata, jer drpisati koju kutiju deterdženta ili koju kantu benzina iz benzinske pumpe nije neka korist. Ali bilo je znakovito da se s ovom vlasti može krasti bez kazne, pa su se tada počeli šepuriti mnogobrojni i današnji kriminalci. Tako je u novu državu utemeljen kriminal. Sada je već teško procesuirati današnju ratnu otimačinu, jer su lopovi dobro uvezani, štite jedni druge, a i pojedinci iz vlasti su uhvaćeni u to kolo.
Nisu sitni džeparoši problem ni tada ni danas, nego oni koji su na veliko sakupljali blago i novac. E, to se već nije moglo vidjeti s prozora, ali je bilo dosta svjedoka koji su prisustvovali velikom transportu švercovane robe, u vrijeme nestašice svega i svačega. Zna se da je kroz iskopani tunel ispod aerodroma, koji je za Sarajevo bio spas, zaustavljan svakoliki promet da bi roba nekog tajkuna ušla u grad. Kada su osnovane novine "Dnevni avaz" vlasnik Fahrudin Radončić nesmetano je kroz tunel nabavljao štamparski papir, a isto tako nesmetano novine slao u druge dijelove BiH. Zna se dobro da su sva bogatstva današnjih naših bogatuna fundirana u ratu.
Mnogo sam puta čuo kako Alija dijeli novac iz kase svojim vjernim saradnicima i simpatizerima, bez ikakvih potvrda. Mnogi su njegovi emisari odlazili u svijet da sakupljaju novac za borbu muslimanskog naroda, kojeg je napala mnogostruko opremljenija vojska, pa je tih donacija i dotacija dobar dio ostao između njihovih prstiju. Identična zamisao bila je i kod Franje Tuđmana, a vjerovatno i kod Slobodana Miloševića, da se stvori jedan krug bogatih familija, koje će biti na usluzi vođi.
Nešto kasnije mogla su se kupovati preduzeća, firme i fabrike certifikatima, ali nije mogao svako to da učini. Zna se kome su bile dostupne gomile tih bezvrijednih certifikata, koji se danas šepure kao velike gazde. Po svemu sudeći na srpskoj strani su također na sličan način vladali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik, jer se i u njihovoj blizini okretala velika suma novca. Nije moguće da današnji hrvatski hercegovački tajkuni nisu olizali prste odmah na početku ratovanja, kada su kamionima dolazile gomile nevrijednih dinara, koji su u Bosni mijenjani za njemačke marke. Ti poslovni ljudi iz Hrvatske, zapravo obični šverceri, morali su svojim pomagačima iz Hercegovine dati koji procentić, od čega su izgrađene brojne nekretnine po Širokom Brijegu i Posušju.
E, sad kad bi se željelo procesuirati te ogromne mućke, trebalo bi prizvati brojne svjedoke. Naravno da su svjedoci ustrašeni, pa gotovo da se niko ne bi odazvao, pravdajući se da je prošlo vrijeme i da su zaboravili. No, do takvog nekog procesa gotovo nije moguće da dođe, jer vladajuće stranke preko svojih zastupnika u parlamentima neće to dozvoliti. Današnji parlamentarci, dobar njihov broj, ili su mali ili u mnogome zavise od velikih mutljaroša i švercera.
Dobar primjer uvezanosti mafije s našim političarima jeste pravdanje Bakira Izetbegovića onog hrsuza što je predlagao naručivanje crnca da se siluje kćerka jednog policajca. Tako je uvaženi član parlamenta pokazao na čijoj je strani, a osim toga braniti vulgarnosti i psovke jednog mućkaroša govori da nije ni dobar vjernik musliman za koga se izdaje. Sve u svemu, ratne profitere nije moguće dovesti na sud, pošto današnja vlast to ne dozvoljava, a onda je i današnji kriminal teško procesuirati.
Sve u svemu, ne treba da se čudimo što su prevare i krađe naša svakodnevnica, kad je to ukorijenjeno u prvim danima uspostave današnjeg našeg demokratskog sistema. Još nešto građana drži do poštenja, onakvog kakvog su ponijeli iz kućnog odgoja, a kao da takvih biva sve manje. I ne treba se čuditi što smo lopovska zemlja. Koju s nešto eufemizma i međunarodna zajednica tako naziva.