U svakoj školi, u svakom udžbeniku se naučavaju đaci da je krasti grijeh. A od kako je dunjaluka, krade se, uvijek ima onih ljudi koji će protiv svih zakona za sebe uzimati ono što nije njihovo. Svejedno što u svim svetim knjigama piše kako je protiv Boga uzimati nezasluženo, ono što je tuđe. Krstili su se i klanjali stotinu puta na dan, svejedno, kradljivci se lopovskim poslom i dalje bave.
Naravno da je čovjek smislio odbranu od te ljudske grabežljivosti, postoji pravni sistem, sudovi, policija, ali uvijek ima onih koji ništa nisu naučili u školi, koje su krivo savjetovali u porodici. U nekim državama je na razne načine lopovluk dosta smanjen, ali toga uvijek ima. Zemlja u kojoj je pravi lopovski raj je Bosna i Hercegovina.
Ima onih koji zastupaju stajalište da je kod nas rat vođen ponajviše zbog pljačke. Svaki rat je pljačka. Tokom istorije svi vojnici-ratnici raduju se vojevanju samo radi hapanja. Tako je bilo i u našem posljednjem ratu, svako je gledao kako će se nabrzaka okoristiti. Zanimljivo je kako je u zarobljenom Sarajevu, gdje neprijateljska noga nije kročila, sve pokradeno. I u tom ratnom Sarajevu postojala je policija, ali su mi neki od njih govorili kako ne smiju djelovati, jer su lopovi zaštićeni od postojeće vlasti. Sjećam se kako je Alija Izetbegović govorio da se kod Tita nije smjela uzeti ni tuđa šljiva, a pred Alijinim očima su se njegovi saradnici nezakonito bogatili, a da nije mrdnuo ni prstom, mada je imao veliku moć.
Radovan Karadžić je govorio svom narodu da se on bori za dignitet srpskog roda, a enorman novac je prolazio kroz njegove ruke od šverca benzinom, automobilima, humanitarnom pomoći. Kada rukovodstva kradu, ko smije i može zabraniti običnom vojniku, pa i običnom civilu da uzme što god vidi da može. Vidio sam sliku srpskog sirotana koji bježi pred "muslimanskom" vojskom, a na konja je natovario radijatore da ih odnese negdje u zbjeg, u selo.
Dobro je poznato da su naši današnji bogataši svoj prvi kapital stekli u ratu. Prevashodno to su bili oni koji su se motali oko političkog rukovodstva i sami čelnici nacionalnih stranaka. A onda je na red došla i divlja privatizacija, pa su opet te iste velmože na lopovski način uvećavale svoje dukate.
U ratu je u Sarajevo došao iz Crne Gore Fahrudin Radončić mašući rukama, a danas ima kule u oblacima, ima svoje imperijalno carstvo. Na pitanje odakle mu prvi milon, što je osnovno pitanje za svakog tajkuna, Radončić odgovara da je zaradio prodajući svoj list "Dnevni avaz". To može drugome pričati, a onima koji znaju šta je u nas novinarstvo neće proći ta foluška. Jer se sa izdavanjem novina kod nas prije može sve izgubiti nego zaraditi novac.
Već niz godina se u državnom parlamentu nalazi prijedlog SDP-a za zakon o nelegalnom sticanju bogatstva. Uvijek neka od vladajućih stranaka daje svoj glas protiv, nalazeći neke tehničke greške u tom prijedlogu. Sada je ponovo takav zakon u perspektivi, pa je moguće i zbog toga da je Fahrudin Radončić krenuo da osnuje svoju stranku. Tako bi mogao sa stranačkog nivoa zaštititi svoje stečeno bogatstvo, jer i do sada su sa stranačkih pozicija, onih u vlasti, bili na razne načine štićeni lopovi, koji su ovih dvadesetak godina izbjegavajući zakone uvećavali svoje nekretnine, svoj imetak.
Laiku se može činiti da je lako lopova spengati u zatvor. Evidentno je da postoji dobitak, lopov ima kuću, automobile, vikendicu, račune u raznim bankama pa neka pismeno dokaže kako je to zaradio. Ono što na prvi pogled izgleda jednostavno, može se lako dobro iskomplikovati. Prije svega, u ratnim danima nije se plaćao porez, pa niko nema poreske kartice iz tog doba da dokaže svoju regularnu zaradu. Dalje se ti tajkuni pozivaju na zastarjelost predmeta, a dok vlasti ukinu vremensko ograničenje nelegalnog sticanja novca, proći će još mnogo godina. Pošto znamo kako su spori naša izvršna i parlamentarna vlast, kao i pravosudne institucije, veoma je teško vjerovati da će naši veliki lopovi doći pred lice pravde. Mada, treba se nadati, jer je možda istinita deviza da je pravda spora, ali dostižna.
Uveliko se priča da je u sprezi sa tajkunima većina naših političara, koji imaju vlast da kroje zakone, da vješto vode korupciju. Pa čovjek mora biti skeptičan hoće li ikada odgovarati pred zakonom oni što su naučili da nelegalno posluju. Opet je pitanje promjene vlasti. Samo je pitanje da neka nova vlast ne prihvati stare metode vođenja ove države. Vođenje ovog lopovskog raja.