Mali nesporazum koji sam imao s vitezom od Seefreda i Buttenheima razriješili smo prijateljski, u Esplanadi, kad sam mu predao pismenu izjavu koju je zatražio njegov odvjetnik s mojom obavezom da više neću objavljivati lažne tvrdnje o tome da se iza njegova stopostotnog vlasništva u tvrtki što izdaje zagrebački "Nacional" kriju možda neki drugi likovi i interesi.
Ja sam o tome bezazleno spekulirao po srpskim novinama, pišući da je vitez stari partner poduzeća WAZ koje je s Canetom Subotićem vodilo neke poslove u tamošnjoj novinskoj i duhanskoj industriji, ali kako zaista nemam nikakvog razloga da tvrdim da se ovaj ugledni švicarski advokat, porijeklom iz Bavarske, gdje je u srodstvu s nekadašnjom vladajućom dinastijom, sad rukovodi bilo kakvim drugim motivom osim željom da preuzme tešku zadaću izdavanja zagrebačkog lista koji sam osnovao prije petnaest godina, rado sam mu izdao takvu ispravu. Povjerenje za povjerenje, vitez Harald pokazao mi je tada dokument kojim od ponedjeljka 16. svibnja razrješuje Sinu Karli svih njenih nespecificiranih funkcija u listu u kojem, nominalno, već neko vrijeme nije glavna urednica, ali ondje, čini se, i dalje igra glavnu ulogu. Kad je vitez, naime, došao u redakciju "Nacionala" u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, te zatražio uvid u papire tvrtke, uskratili su mu ih, pa je pozvao policiju, koja je tu bez velikog uspjeha uredovala. Sina je zatim, kako piše u pismu kojim se obrazlaže njen otkaz - prešla u zlosretni Business.hr pa ondje stala skupljati "Nacionalove" novinare budući da će u tom poduzeću u vlasništvu sarajevskog poslovnjaka Muje Selimovića pokušati izdavati tzv. "Novi Nacional". Pustolovnu gospođu prati u ovom pothvatu Andrija Kević, kontroverzni biznismen s kojim je pokojni Ivo Puknić ušao u neke vlasničke odnose kad je inkasirao skoro dvadeset milijuna eura novca kojim je "Nacional" svojedobno od njega otkupljen. Čim je novac legao na Pukijev račun, a on od toga počeo graditi vilu na Medvešćaku, naručio sportski "Bentley" i mlazni avion, dogodila mu se nesreća - detonirala je mina postavljena pod njegov "Lexus". No, sva njegova imovina i sam "Nacional" nisu nikad prešli u ruke zakonite nasljednice, njegove udovice. Advokat Veljko Miljević, jedan stari kadar predratne Službe, uspio je odužiti ostavinsku raspravu i Mirjanu Pukanić razvesti od mrtvog muža, a istodobno preuzeti skrb nad malodobnom kćeri (kraj žive majke!) što je skandal nezabilježen u povijesti advokatske komore i hrvatske socijalne službe. A ni sam vitez od Seefreda i Buttenheima, koji se sad ukazao kao vlasnik lista, ne može ući u posjed kompanije, jer mu to ne dopuštaju Sina Karli, koja je živjela s pokojnim Pukijem, te Pukijev bivši partner Andrija, koji je, inače, imao poslove i s nekim prominentnim hrvatskim političarima te s ljudima iz beogradskog mraka s kojim je vodio hotel "Jugoslavija", gdje su svoj štab imali arkanovci i prominentni pripadnici zemunskoga klana.
Ukratko, uzbuđenjima na hrvatskoj novinskoj sceni nikad kraja. Zanimljivo je, međutim, da praktički istoga dana kopito dobivaju dvije veoma iskusne "stare bojne sjekire" - što bi se lijepo reklo engleski, dok su na hrvatskom svi odgovarajući idiomi uvredljivi i politički nekorektni.
Sina Karli (60) napušta tabloidno novinarstvo kojem je dala snažan osobni pečat. Počela je karijeru kao nezapažena novinarka "Vjesnika" prevodeći dosta nevješto s nekoliko jezika, ali kako su tu rasnu plavušu uvijek protežirali njeni urednici (uključujući i mene), postala je prvo urednica "Starta", a zatim se našla među osnivačima "Globusa" i "Nacionala", gdje je pod Pukanićem dotjerala do položaja glavne urednice (dok je on pak postao predsjednik uprave "NCL grupe" što se sastojala od toga niskonakladnog tjednika sa specijalnom rolom glasila podzemlja i nekoliko fantomskih potprojekata).
Istoga dana kad i Sina, odlazi i pedesetpetogodišnja Hloverka Novak-Srzić, televizijska novinarka i urednica, čiji se negativni utjecaj na hrvatski politički i društveni život može izmjeriti jedino u megatonima. Ona je bila duša tuđmanizma i najvirulentnijeg hadezeovskog nacionalizma. Formulirala je neke od najvažnijih propagandnih doktrina režima. Primjerice, lansirala je i u široku svijest uspjela plasirati ideju da su nezavisni novinari, kritičari hadezeovske vlasti, naprosto paragoni "žute štampe", koji rade za profit, a ne za "nacionalne interese". To danas misli svaka druga budala na ulici, iako je lako dokazati da su se u novinarskom poslu obogatili jedino ti prorežimski zatočnici "nacionalnih interesa" poput nje ili, recimo, Nenada Ivankovića. Hloverka je perfidni ideolog, organska nacionalistkinja, ali u karijeri orijentirala se isključivo oportunistički. U Partiju se upisala još na fakultetu, zatim je postala novinarka u zagrebačkoj omladinskoj organizaciji pa se pridružila hadezeovcima čim su stupili na vlast. Tuđman ju je obožavao, ali je pripadala Pašalićevoj ultradesnoj struji, što ni kod njega nije bio izbor zasnovan na "zavičajnoj determinaciji", nego karijerni izbor. Kad je Pašalić pao, postala je Sanaderova, ali se prvo kratko okušala na slobodnom tržištu, gdje je odmah propala kao producentica vlastite emisije na Novoj TV. U novoj podjeli karata poslije Sanaderova pada nije optirala za Kosoricu, nego za Hebranga i Šeksa, koji drmaju iz pozadine pa su je oni držali "na snazi" dok Vlada nije promijenila zakon i Jadrankin ravnatelj Popovac napokon stekao moć da je ukloni skupa s njenom ekstenzijom u Informativnom programu, pitomim Kunićem, pa zamijeni jednom v.d. osobicom koja će valjati do izbora u punom kvorumu novog Programskog vijeća i Nadzornog odbora.
Posljednjih mjeseci, dok je Hloverka upravljala nacionalnom televizijom, kuća se srozala do neslućenih, vjerojatno nepopravljivih pokazatelja potpunog kolapsa. Običnim danom Nova TV ima prosječni "share" (udio uključenih gledatelja) od 26%, RTL oko 20%, a HTV1 - 9 posto! (ostalo su "ostali", svi zemaljski i kablovski emiteri). To znači da država plaća milijardu i pol kuna godišnje, više od iznosa subvencije svim brodogradilištima zajedno, za program koji gleda možda sedmina auditorija i nema, zapravo, nikakav ozbiljan utjecaj na politički ili kulturni život. Dok je vladala Hloverka, izvršena je eutanazija političkog programa na nacionalnoj televiziji, budući da ni jedna vijest ne pogoduje desnici, a pritom je gledanost dramatično pala, jer u ovoj situaciji ljude ništa ne zanima koliko politika.
Hloverku će vjerojatno skloniti u kakvo udobno savjetništvo, kao što će se Sina pokušati zadovoljiti jednim umjetnim "Nacionalom", ali, u stvarnosti, karijera te dvije historijske pojave proteklog retrogradnog razdoblja, došla je, zapravo, do svog završetka.