Političku scenu u BiH i susjednim nam zemljama najbolje bi prokomentarisao legendarni sportski novinar Mladen Delić uz čuveno pitanje: "Ljudi moji, je li to moguće"?!
Dok u Bosni i Hercegovini stranke računaju koliko kome pripada od izbornog kolača kroz konstituisanje vlasti, u Srbiji i Hrvatskoj spremaju se za izbore koji već otvaraju niz afera ljudi sa kandidatskih listi.
Čelnici tri najjače stranke u Federaciji BiH, Sulejman Tihić, Haris Silajdžić i Dragan Čović, sreli su se u narodnjačkom restoranu u Sarajevu da, uz miris roštilja, na kockastim stolnjacima izračunaju parlamentarnu većinu. Računicu sklope obično prije nego počne sa svirkom dežurni orkestar i dvije pjevaljke, kako bi u tišini mogli dati izjave sluđenim novinarima koji već tri mjeseca imaju prioritetan zadatak da otkriju mjesta njihovih sastanaka. A, izuzmemo li susret u Predsjedništvu BiH, sve je dogovoreno u restoranima, rezidencijama i na privatnim sjelima.
U susjednoj Srbiji doček Nove godine po julijanskom kalendaru organizovao je Vojislav Koštunica, premijer Srbije, uz muzičku pratnju vesele udovice i heroine u akciji `Sablja` Svetlane - Cece Ražnatović. Nabrajati imena koja su se oko Koštunice okupila bilo bi ponavljanje već viđenog, ali očekujemo da je gost iz Republike Srpske slučajno sklonost prema narodnoj muzici iskazao na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme, iako je i ova Nova godina došla tačno u ponoć. Ako se predsjedniku Vlade RS Miloradu Dodiku nije slavilo u Banjaluci mogao je bolji izbor napraviti u gradovima širom Srbije gdje su, takođe, organizovane proslave Pravoslavne nove godine, doduše bez mega hita `Lepi grome moj`. I političari sa Kosova zagrljeni su pjevali u Koštuničinoj organizaciji, naviknuti valjda na istorijski slijed stvari boja na Kosovu, a zbog poraza ovoga puta neće biti opjevan ni Murat ni Miloš, već propala državna strategija u međunarodnim pregovorima oko statusa Kosmeta.
Problemi u Hrvatskoj mnogo su sofisticiraniji, kao što to obično biva, pa se tamošnja javnost bavi sukobom interesa potencijalnog novog premijera Radimir Čačića, vrijednosti satova premijera Ive Sanadera, ali i sumnjivim radnjama Zvonimira Šostara u striptiz baru.
I dok vazduh treperi kao da nebo gori, opozicija u BiH okomila se na jedino pozitivno što se u posljednje vrijeme ovdje desilo, a to je napor Predsjedništva BiH da kroz institucije, kako i treba, postigne dogovor, imenuje predsjedavajućeg Savjeta ministara Nikolu Špirića, koji krajnje seriozno pripremi ekspoze i pozove u parlamentu na timski rad bez jalovih političkih prepucavanja. Jedina opozicija sada je SDP BiH i njen lider Zlatko Lagumdžija, koji otud najbolje djeluje i niko ovdje zasigurno neće biti opozicionar tog kalibra, pa sa sjetom konstatujemo kako će biti dosadno kada (ili ako) jednog dana dođe na vlast. Uz argumentovane primjedbe, Lagumdžija je uputio i nekoliko niskih udaraca Špiriću, koji se svojski potrudio da napravi plan za realizovanje korisnih projekata za BiH, pa čak i onih za koje se SDP bezuspješno zalaže godinama. O tlapnji SDS-a da su istinska opozicija ne treba trošiti vrijeme, jer opozicija bi za početak mogla biti protiv, a ne suzdržana. Loši na vlasti ostaju loši i u opoziciji.