Svaki put, kad mi ime spomeneš u negativnom kontekstu, dižeš mi cijenu kod ovih mojih, poručio je ne baš tako davno dobronamjerni poslanik nakon što mu je na ovom mjestu prigovoreno da ne može odlučivati o napretku BiH na putu ka EU ako tvrdi da je Hrvatska odavno članica ove unije. Po istom principu, očito nije pametno nekoga javno spomenuti po dobru jer ćete mu time ukaljati lik i djelo kod onih njihovih.
Utvrđivati ko je čiji u ovoj zemlji nezahvalan je posao. Danas si njihov jer ne vrištiš zajedno s ostalim članovima hora formiranog po direktivi onog što ni po čemu ne može biti tvoj. Da bi bio tvoj morao bi ispunjavati neke minimalne uslove. Da je pristojan, da zna saslušati šta drugi kažu i da ne koristi samo ličnu zamjenicu prvog lica jednine. Sutradan si naš jer si progovorio u nevrijeme, odnosno u momentu kad se tvoj glas kao lični otpor probudio istovremeno kad je s vrha zaključeno da samo oni ruše, a mi gradimo. Juče si bio sumnjiv jer si reagovao i negodovao zbog problema kojih nema u političkim programa ni jedne strane u sukobu. Potencirajući slučaj Sarajlije i Prijedorčanke šikaniranih samo zato što nisu većina svrstavaš se u koš do zla boga sumnjivih i naivnih kojima je svetinja život konkretnih ljudi - svjetlosnim godinama udaljenim od njihovh "zaštitnika". Pokret nesvrstanih i zvanično je demode.
Nepopularno je ostati po strani, ne upadati u vatru potpirenu iz bog zna kakvih stvarnih interesa (njihovih i njihovih) i misliti svojom glavom. Ukoliko ovaj dio tijela ne koristiš samo za promociju novih kozmetičkih proizvoda, kad-tad ćeš doći u iskušenje da shvatiš kako ništa nije potpuno crno ili bijelo i kako ipak jedan plus jedan daju dva-ma koliko te svim raspoloživim sredstvima ubjeđivali da je rezultat tri ili četiri. Sabiranje bi trebalo da bude jednostavna matematička operacija, posebno u eri uznapredovale tehnologije u kojoj je bar kalkulator svima dostupan. Nažalost, ništa kod nas nije jednostavno, osim oduzimanja. Bez ozbiljnih poteškoća dokazali smo se u oduzimaju ljudskih života, dostojanstva i budućnosti onih što su rođeni u postratnoj i u svakom smisli tranzicijskoj zemlji. I još se dokazujemo. Pa ko izdrži. Narodna kaže da pametniji popušta. I iskustvo često pokaže da taj "pametniji" zaista prvi popusti - ali "na živcima". Preživjeti se može i kad progovoriš i kad mudro odšutiš na uvrede i pozive na obračun sa neistomišljenicima i manjinama. Pitanje je ličnog afiniteta i odluke kako riješiti dilemu. Konj si ako šutiš pred ludilom. Ne želiš biti konj. Zato progovoriš. I postaneš magarac, kako je to duhovito primijetio Đorđe Balašević. Izbor nije koban jer su obje životinje plemenite. Važno je samo usuditi se… I odmah zaraditi još koju etiketu, od plaćenog izdajnika, silovatelja, do fašiste i teroriste.
Ako je umjesno stanje u BiH i glavne aktere društveno-političkog života gledati kroz ovu metaforu, kod nas su konji opasno brojčano nadmoćniji. Magarci su, uz rijetke čovjekolike izuzetke, zastupljeni tek u slikovnicama i udžbenicima. Prvi su nijemi jer ne žele glupo trčati pred rudu i naći se na tapetu moćne većine, a drugi progovaraju što zbog nedovoljne obaviještenosti, što zbog osjetljivog želuca koji ne dozvoljava da se bespogovorno ispoštuje dekret po kojem crno od danas više nije crno, nego bijelo. Uostalom, kod nas je o sivilu riječ.
U tom sivilu nije potrebno napisati kako nije fašista svako ko misli drugačije od politika skovanih u trouglu Mostar - Sarajevo - Banjaluka da bi vas se odmah stavilo na stub srama. Često je dovoljno da postavite bezazleno "tehničko" pitanje i da vas odmah etiketiraju kao neprijatelja, nepoželjnog u gradu koji je, po tvrdnji njegovih vladara, poznat isključivo po svim vrstama sloboda. Opasan je novinar kad na pres-konferenciji, koju je sazvao gradonačelnik, upita zašto nije dozvoljeno postavljati pitanja i zbog čega je onda organizovano obraćanje medijima. Takvom novinaru nije mjesto u ovom gradu jer ruši i provocira. Neka te namjere, pogubne za suverenu, multinaprednu i multislobodnu BiH, provodi u drugom gradu, koji nije glavni i samim tim nije ni naš. Presuda je donesena na temelju samo jednog pitanja. Očito postavljenog iz pogrešnih usta i na pogrešnom mjestu. Nema prava na žalbu. Posebno što je presudio savjetnik, a sada ministar obrazovanja nadređen svim univerzitetskim profesorima i pedagozima, koji ove standarde ubuduće slobodno mogu usađivati u glave svojih studenata i učenika. I ministar i novinar imaju imena, ali ih nije pametno navoditi jer mudro zbori onaj poslanik s početka priče. Novinar bi sutra zbog imenovanja mogao postati još veći neprijatelj cjelovite BiH, a ministar bi mogao tražiti policijsku zaštitu zbog ove prijetnje likvidacijom, pri tom izrečene u ovom terorističko-secesionističkom i fašističkom glasilu. Sreća je da kao kontratežu nazadnim medijima imamo snažne javne servise, čiji su uposlenici spremni i zadnju kap (tuđe) krvi proliti kako bi raskrinkali antidržavne zavjere Zapada i Istoka i obračunali se sa unitaristima što pod plaštom cjelovite BiH planiraju uništiti identitet Srba i Hrvata. U njihovoj svetoj misiji sve je dopušteno i moguće. Zato dojučerašnji saveznici danas nisu ništa drugo do miloševići i tuđmani modernog doba. Nekadašnji prijatelji sastaju se jedino u sudnicama, kao tuženi i optuženi. Sve bi ovo trebalo nekako preživjeti i ostati samo svoj ili bar elementarno pristojan. Nova vlast, zbog čijeg mukotrpnog formiranja na sceni i imamo mini-rat, biće valjda nekad uspostavljena. Sadašnjim zaraćenim stranama biće lakše početi dijeliti plijen i obaveze ako odmah počnu hladiti svoja oružja.