Živimo u sve složenijem svijetu. Čak i ove krntije od automobila koje vozimo su postale sve složenije.
Programi koje moramo poznavati, a da bismo zadržali kakav-takav posao, postali su sve brojniji i složeniji. Ipak, aspekt života koji se brže usložnjava od bilo čega drugog su lične finansije. Novca je malo, a potreba puno. I tu nam u život uskaču finansijske institucije.
Bombarduju nas novim proizvodima, ponudama, uslugama. Doduše, dobro je imati izbor. Međutim, svaki put kada na jednoj strani imate instituciju "tešku" više stotina miliona KM, a sa druge strane "običnog" građanina, javlja se rizik zloupotrebe neravnopravnog položaja. Vlasti su toga svjesne. Zbog toga i postoje regulatori. Da bi smanjile rizik, prvo po obične građane, a zatim po finansijski sistem i ekonomiju u cjelini, vlasti imaju na raspolaganju dva sredstva. Prvo je imperativna regulativa, kojom se nalaže finansijskim posrednicima da korisnicima njihovih usluga još prije zaključenja ugovora dostave cjelovite i tačne informacije. U današnje vrijeme, u ovom aspektu, vlasti ne mogu ići dalje jer bi veće miješanje u odnose finansijskih posrednika i klijenata značilo da vlasti postaju jedna od strana u ugovoru, čime bi grubo bio narušen princip slobodnog tržišta.
Drugo sredstvo je finansijska edukacija. Sažeto rečeno, šta će građanima cjelovite i tačne informacije ako ih ne razumiju? Isto kao da ih nemaju. Zbog toga se može reći da obaveza davanja tačnih informacija i finansijska edukacija tek zajedno predstavljaju "makaze za šišanje rizika u finansijskom sistemu". Te makaze su otprilike nešto nasuprot onome "dok je ovaca neće faliti vune".
E sada da vidimo kakve su ove makaze kod nas. Što se tiče obaveze davanja tačnih i cjelovitih informacija, nakon izmjene zakona o bankama, MKO i lizing društvima iz 2011. situacija je dosta dobra. O tome svjedoči negodovanje npr. pojedinih bankara. Bio sam svjedok kada jedan od njih kaže otprilike sljedeće: "Ovaj zakon je loš jer od nas traži da npr. svakom klijentu koji ima otvoren tekući račun preporučenom poštom pošaljemo dopunu ugovora o otvaranju računa u kojoj će biti definisana naknada za vođenje računa. Imamo oko 200.000 računa puta 2,2 KM po preporučenom pismu izađe da moramo jednokratno platiti oko 440.000 KM samo poštarine!" E pa, draga gospodo, i treba da platite kada ste sebi uzeli za pravo da zloupotrijebite dominantan položaj pa sami i svojevoljno određujete naknade za vođenje računa. Toj praksi, potpuno neetičkoj, država je i trebalo da stane u kraj. Takođe, o dosta boljem stanju svjedoči i broj prijava građana kod ombudsmana za bankarstvo, kojih od donošenja izmjena ima svega desetak (na ugovore sklopljene nakon donošenja izmjena zakona) naspram preko 300 u prethodnom periodu. Ukratko, RS je taj krak makaza dosta dobro zaoštrila! Situacija u FBiH je nešto složenija.
Međutim, drugi krak makaza je i u RS dosta tup. O finansijskoj edukaciji se kod nas praktično nije ni govorilo do dolaska krize 2008. Onda su o njoj počeli da govore prije svega "naši" stranci. USAID je krajem 2008. definisao jedan program reformi u BiH koje će podržavati, a čiji dio je bila i finansijska edukacija. Centralna banka je uz pomoć, opet, USAID-a tokom 2009. stavila štur edukacijski materijal na svoj sajt i tu je stala. U Tuzli se krajem 2009. osniva prva organizacija posvećena finansijskom opismenjavanju na terenu (bivši CFKS sadašnja "U plusu"). U toku 2011. Udruženje ekonomista RS takođe stavlja štur edukacioni materijal na svoj sajt te pokreće rubriku "ponuda kredita u RS", što je bila i ostala prva rubrika takve vrste u BiH. U toku 2011. se osniva i COFUS, dok kompanija VISA pokreće određena istraživanja i okrugle stolove na temu finansijske pismenost. Međunarodna finansijska korporacija (IFC) nalazi interes u saradnji s mikrokreditnim organizacijama u FBiH (program "Accion Smart") te u podršci Udruženju "U plusu". Kao vrhunac dosadašnje finansijske edukacije dolazi niz seminara pod nazivom "Finansijska pismenost za svakoga", koji su tokom 2013. održani u desetak gradova BiH (između ostalih, i u Banjaluci i Doboju), što je opet finansirala američka ambasada u BiH.
Finansijska pismenost je neophodnost 21. vijeka
I pored mnoštva pomenutih organizacija i programa, kada se sve sabere i oduzme nije urađeno puno. Broj građana BiH koji su imali priliku prisustvovati nekom seminaru/treningu posvećenom finansijskom opismenjavanju ne prelazi 6.500. Od toga preko 80% otpada na građane Tuzle i Sarajeva. Jedinom seminaru ovakve vrste u Banjaluci željelo je prisustvovati preko 300 građana, a prisustvovalo je njih 80 jer nije bilo prostornog kapaciteta za više. Takođe, nijedan online dostupni edukacijski materijal ne obuhvata cjelovitu materiju finansijske edukacije već svako brine o svom djelokrugu interesa.
Što se tiče institucija RS, sve je ostalo na zaključku Komiteta za finansijsku stabilnost da ovom pitanju treba posvetiti više pažnje. Bar koliko ja znam, jedini načelnik opštine koji samoinicijativno radi na pripremi programa finansijske edukacije za građane svoje opštine je načelnih opštine Istočno Novo Sarajevo. Nije ni čudo budući da se radi o mlađem čovjeku, magistru ekonomskih nauka, koji je svjestan važnosti ovog pitanja.
Da zaključimo, da bi finansijska edukacija od sporadične pojave postala dio našeg života nedostaje skoro sve. Ne postoji nijedno relevantno istraživanje nivoa finansijske pismenosti građana (VISA i IFC su vršili određena istraživanja koja su građanima BiH predstavljena kao istraživanja finansijske pismenosti, a koja to zapravo nisu). Sve zemlje u okruženju imaju i nacionalne strategije finansijskog opismenjavanja, što RS i BiH takođe nemaju.
Finansijska pismenost je neophodnost 21. vijeka. Šta bi bilo od klasične pismenosti da smo slijedili logiku - kome bude trebalo naučiće da čita i piše? Ili da smo nakon pojave računara odbili uvrstiti predmet informatike u nastavne programe za osnovne i srednje škole. U RS postoji dovoljno kvalifikovanog kadra da se pokrene program masovnog finansijskog edukovanja. Samo treba slijediti primjere razvijenih zemalja i izdići se iznad lokalnog prosjeka. Na kraju, zanimljivo je primijetiti da je i Rusija nakon preuzimanja predsjedavanja grupom G-20 (krajem 2012.) uvrstila finansijsku edukaciju u jedan od prioritetnih ciljeva rada. Treba o tome razmisliti. Zbog nas, ne Rusije.
(Udruženje ekonomista RS - SWOT)