Nova vladajuća koalicija na nivou Federacije BiH ima krticu u svojim redovima. Ta krtica je odlučila da baš Mladenu Ivankoviću Lijanovću otvori dušu i povjeri mu se kako zapravo SDP, SBB i dva HDZ-a uopšte ne žele provesti ključne uslove za približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji i NATO-u.
Dobro je da u ovoj zemlji postoji još neko toliko naivan da Lijanovićima bilo šta povjeri, pa makar to bilo i ovo epohalno otkriće kako vladajući ne žele raditi ono što su obećali i u šta se zaklinju.
Suvlasnik porodične stranke Lijanovića Radom za boljitak Mladen Ivanković Lijanović, nakon šokantne spoznaje da su u parlamentarnoj većini FBiH protiv ulaska države u evroatlantske asocijacije, predlaže da se obustavi proces izbora nove federalne vlade. Po Mladenovoj logici, kad već ne napredujemo, najbolje je njegovog brata Jerka Ivankovića Lijanovića ostaviti kao ministra u Vladi FBiH dok se još ima šta potrošiti iz budžetskih rezervi ili iz grantova za poljoprivredu. Može brat Jerko, zlu ne trebalo, kao dopremijer FBiH usput sazvati i sjednicu Vlade kako bi na još upražnjena mjesta u javnim institucijama bili postavljeni ljudi skloni napretku BiH ka EU, odnosno ljudi na platnom spisku Lijanovića.
Sve dok na javnoj sceni imamo lidere dovitljive poput braće Ivanković Lijanović, neosnovano je pričati kako je Federacija BiH u krizi i kako njene institucije ne funkcionišu. Ako krize i ima, ona sigurno nije u institucijama vlasti, jer se plate i naknade redovno isplaćuju funkcionerima i stare i nove većine, a ni jedni ni drugi od juna prošle godine zvanično ne pričaju ni o čemu drugom osim o osvajanju ili o zadržavanju funkcija.
Život van institucija vlasti sasvim je druga priča i za njega je kriza preblaga riječ. Stotine hiljada nezaposlenih postalo je degutantno i spominjati. Prosječna plata odavno je daleko ispod vrijednosti potrošačke korpe. Sve više je teško bolesne djece čije liječenje ne pokriva zdravstveno osiguranje ili naše zdravstvene ustanove još ne rade zahvate neophodne za spas mladih života.
Političke elite troše svoju energiju i naš novac na kreiranje novih političkih kriza kojima će zamagliti svoj nerad i neodgovornost, a od građana se očekuje da zbog "složene situacije u državi" imaju razumijevanja što kasne porodiljske naknade i milostinja za dječji dodatak ili što u glavnom gradu BiH u noćnim satima u stanovima nema vode kao u davno ratno doba.
Od tih istih građana očekuje se i da budu solidarni pa da, iako sami bolesni i gladni, iz svojih opustošenih novčanika daju koju marku za djecu na samrti ili za komšiju kojem penzija ne može osigurati ni sedmodnevnu dozu lijekova. Na jugu Federacije BiH, daleko od arene u kojoj se lome koplja ko je zaslužio da bude u Vladi FBiH, a ko nije, škole su pred zatvaranjem jer je sve više učenika zaraženih šugom. Stručnjaci ovu zarazu zovu bolešću siromašnih i upozoravaju da je rješenje u boljoj ličnoj higijeni i kvalitetnijoj ishrani, baš kao da roditelji namjerno svoju djecu izgladnjuju i uskraćuju im sredstva za pranje ruku, veša i prostorija u kojima borave.
Neki drugi stručnjaci upozoravaju da treba da budemo obazrivi pri kupovini kako ne bismo pili mlijeko "obogaćeno" kancerogenim aflatoksinom. Utješno je, kažu, da se opaki karcinom ne razvija ukoliko se dnevno ne piju ogromne količine ovog napitka. Ne tako davno su apelovali da se suzdržimo od konzumacije mlijeka u kojem je bio famozni hloramfenikol, za kojeg se naknadno, kao u šouu "Top lista nadrealista", ispostavilo da nije puno radioaktivan, nego samo malo radioaktivan. I sada je, navodno, sve pod kontrolom. Nadležne službe funkcionišu besprijekorno jer da nije tako ne bismo ni znali šta sve pijemo i jedemo mada to ne bismo smjeli. Zahvaljujući nadzornom sistemu koji ne zakazuje, znamo da pijemo lijekove davno zabranjene u svijetu, jedemo meso koje u svijetu nije moglo završiti na deponijama jer ni za to nije ispunjavalo uslove, uvozimo odjeću i igračke obojene kancerogenim bojama. Da nam sistem ne funkcioniše i da inspekcijske službe nemaju dokaze, ne bismo znali od čega obolijevamo i umiremo; od samo malo radioaktivnog mlijeka ili od uvezene piletine za koju je sa desetak godina zakašnjenja ustanovljeno da je zapravo meso kengura, što mu je davno istekao rok upotrebe.
O uvozu otpada umjesto hrane mnogo više detalja znaju u Narodnoj stranci Radom za boljitak, čiji su šefovi vlasnici Mesne idustrije "Lijanović", što im je, valjda, bila jedna od ključnih referenci da im se pokloni resor poljoprivrede u Vladi Federacije BiH. Oni što su im prije dvije godine dali ovu ministarsku fotelju sada bi s nekim drugim pravili Vladu, a sve zarad evropskog napretka cijele BiH. Lijanovići, skupa s kadrovima iz SDA i HSP-a, nepoželjni su jer su, skoro preko noći, izgubili evropske manire i postali promotori kriminala i korupcije. Zagovornici izbora nove federalne vlade, naravno, ne žele izvršnu vlast po svaku cijenu. Oni samo žele da nam svima zaista bude bolje čim budu ispoštovani prinicpi parlamentarne demokratije po kojima većina iz parlamenta postavlja i svoje ministre. Takva je, kažu, demokratska praksa u cijelom naprednom svijetu. Još samo da neko objasni da li i u tom naprednom svijetu djeca izostaju iz škole jer su inficirana šugom i jesu li i kod njih stalne redukcije vode.