Čitajući kominike Upravnog odbora političkih direktora Savjeta za provedbu mira (PIC), nemoguće je ne primijetiti da su sve aktivnosti u Bosni i Hercegovini na koje su imali primjedbe vodili predstavnici međunarodne zajednice. Naravno, nijedna kritika nije upućena njima, ali...
1. Sporno je (ne)hapšenje optuženih za ratne zločine, za šta mandat, osim domaćih institucija, već 10 godina imaju snage NATO-a u BiH.
2. Ustavna reforma počela je na inicijativu američke nevladine organizacije i razvijala se uz učešće Ambasade SAD u BiH, a kasnije i institucija Evropske unije. Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, kada su pali ustavni amandmani, bio je prisutan čitav diplomatski kor u BiH, a američki ambasador tada je obavio više razgovora s poslanicima nego kolegijum Doma za vrijeme četvorogodšinjeg mandata.
3. Nikada prevaziđene podjele u Mostaru, od Statuta grada do komunalnog preduzeća, odvijale su se uz punu aktivnost OHR-a, na čelu s bivšim visokim predstavnikom Pedijem Ešdaunom, što je nastavljeno angažmanom novog specijalnog izaslanika Norberta Vinterštajna.
4. Pravni vakuum u Brčko distriktu (posebnom projektu međunarodne zajednice u okviru BiH) biće uskoro riješen kroz nacrte zakona koji će biti prezentovani Parlamentarnoj skupštini BiH (koja je inače zakonodavno tijelo međunarodno priznate države BiH)?!
5. Savjet za provedbu mira nezadovoljan je nepostojanjem rješenja za raspodjelu prihoda od poreza na dodatnu vrijednost (PDV), o čemu odlučuje Upravni odbor Uprave za indirektrno oporezivanje, na čijem čelu je bio Džoli Dikson, idejni tvorac raspodjele prihoda PDV-a. Diksonov opoziv bezuspješno su tražili poslanici u Skupštini BiH, a iz ove zemlje taj ekonomski ekspert otišao je uz značajnu sumu novca na svom računu i s krivičnom prijavom koju je protiv njega podnijela Vlada RS. Sada kestenje iz vatre vadi stranac sa bh. državljanstvom Piter Nikol, a uzgred rečeno, novac od PDV-a opet je blokiran.
Reforma policije ovdje bi trebalo da se nađe pod rednim brojem šest, ali to je pitanje broj jedan za koje su, izričito je rečeno na sjednici PIC-a, odgovorni predstavnici Republike Srpske. Niz nelogičnosti vezan je za ovu reformu. Od ispunjenja zahtjeva Evropske komisije da se ispoštuju tri principa, što je prije godinu u Sporazumu o reformi policije i prihvaćeno, do rada Direkcije za reformu policije, u kojoj učestvuje predstavnik međunarodne zajednice, iako tog detalja u sporazumu nije bilo. Odgovornost RS je u tome što nakon usvajanja sporazuma u Narodnoj skupštini nisu pratili dalji tok primjene sporazuma, za šta su im račun trebali položiti članovi Savjeta ministara iz RS. Kada je Direkcija počela da radi, a predstavnici RS da posmatraju njihov rad, isfrustrirani činjenicom da će njihov jedan član uvijek biti preglasan, jer se odluke ne donose konsenzusom, bilo je jasno da će dalji slijed događaja biti odbijanje izvještaja o radu Direkcije u Savjetu ministara. Odluke Direkcije tako bi pale i kod zakonodavne vlasti. Nijednog momenta Evropska komisija u BiH nije se umiješala svojim komentarima ili tumačenjima u rad ove direkcije i provedbu Sporazuma o reformi policije. Naprotiov, diplomate evropskih zemalja u BiH davale su u svojim javnim istupima mogućnost da svaka od `strana` u BiH, sporazum i tri evropska principa tumače na svoj način.
Djelimično i zbog toga jaz u provedbi reforme policije nikada nije bio veći. Oštra izborna retorika i data obećanja političara sada su pred zid doveli ne samo one koji su obećanja davali, već i one koji su nikada dovoljno razrađen projekat Pedija Ešdauna ubacili u kolotečinu dnevnoplitičkih potreba. To samo govori da međunarodna zajednica nije imala jasan plan s policijom, kao što ga je imala s reformom odbrane, što je i materijalizovano nedavnim ulaskom BiH u Partnerstvo za mir.
Na kraju, PIC je dao ovlaš primjedbe na spor proces konstituisanja vlasti u BiH, baš kao da nova vlast ne treba da riješi sve primjedbe koje su nabrojane.
Odnos međunarodne zajednice prema BiH potvrđuje i ponovno izvlačenje iz rukava bonskih ovlaštenja visokog predstavnika. Ostaje pitanje koga Kristijan Švarc-Šiling može da smijeni? Onoga koji je formirao vlast u zakonski predviđenom roku i za dva dana ubacio dvije milijarde evra investicija? To bi možda bilo i najbolje, jer bi se tako i međunarodna zajednica konačno odredila prema svom strateškom cilju u BiH, koji nikada nije jasno definisan, jer oni nemaju jedinstven stav u tom pogledu. Baš kao što ga nema ni većina političara iz BiH, rastrzani obećanjima i savjetima međunarodnih zvaničnika.