Pošto je sukob s Italijom zbog Mesićeve izjave prerastao u pravu diplomatsku krizu s Europskom komisijom, nemoguće je pisati o bilo čemu drugome. Hrvatska kandidatura "visi" jer su članice Europske unije skeptične: imaju li hrvatska država i njezine institucije kapacitet da provedu nužne reforme? Vrhunska znanstvena ustanova Akademije ne želi primiti jedinog hrvatskog učenjaka svjetskoga glasa, a vrhunska politička ustanova predsjedništva emitira diletantsku političku retoriku kakva se iz toga može stvoriti predodžba: Balkan ili Europa?
Osnovna misao talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana, koja je izazvala tu nesuvislu reakciju pritom je u potpunosti ispravna. Etničko čišćenje talijanske većine iz područja Julijske Venecije što je krajem rata dospjela pod kontrolu Titove vojske, nesmiljeno je provedeno s neprikrivenom namjerom da se to domaće stanovništvo eliminira.
Manji broj završio je u fojbama, mnogo ih je utopljeno u moru privezano za utege, kao suvišni afrički robovi prilikom prijevoza u Ameriku, a najveći dio prognan je, istisnust, kombinacijom političkih represivnih mjera i ekonomskog upropaštavanja koje se, u sklopu revolucionarne tehnike `eksproprijacije eksproprijatora`, selektivno primjenjivala na `narodne neprijatelje`.
U pokrajinama Julijane - Goričkoj, Tršćanskoj, Riječkoj i Zadarskoj pokrajini, gdje su kohabitirali Romani i Slaveni - živjelo je 1910. godine, dakle prije bilo kakvog fašističkog `populacijskog inžinjeringa`, 61% stanovnika talijanskog maternjeg jezika, 25% slovenskog i samo 69,5% hrvatskog. Prema veoma pouzdanom Žerjaviću, fašisti su iz Istre istjerali u međuratnu Jugoslaviju 53.000 Hrvata, pa ih je tu ostalo, po procjeni, oko 37,4% od ukupnog stanovništva.
Poslije rata, iz pokrajina Julijane, komunisti će, prema hrvatskim izvorima, protjerati 220.000 do 225.000 ljudi (a oko 350.000 prema talijanskim), odnosno 188.000 ljudi s područja koje danas pripadaju Hrvatskoj, a ne Sloveniji (svi podaci su iz Istarske enciklopedije Leksikografskog zavoda `Miroslav Krleža`).
Što to znači - da su fašisti bili blaži nego komunisti? Ne, samo su ciljevi bili različiti: prvi su htjeli Istru asimilirati, a drugi etnički očistiti od Talijana. Zašto? Stvar samo treba pogledati u općem kontekstu i sve ti se razjasni u hipu. Istodobno s etničkim čišćenjem Dalmacije od Talijana, provedeno je etničko čišćenje Slovenije, Slavonije i Vojvodine od Nijemaca. Veliki broj `folksdojčera`, uključujući obitelji, civile, fizički je likvidiran, a u Sloveniji otvoreni su koncentracioni logori ne za ratne zarobljenike, nego za pripadnike te etničke skupine, gdje su deportirani en masse.
Svojstveno njemačkoj modernoj politici, ne treba očekivati da se njihova diplomacija upusti u polemiku Mesić - Napolitano ali, istodobno, ne treba očekivati bilo kakvu podršku s te strane. Nadalje, u Makedoniji i na Kosovu imamo egzodus Turaka i Albanaca (turskih optanata) u Tursku - opet je riječ o stotinama tisuća ljudi i o neprijateljskom neslavenskom, kolaborantskom narodu, koji je stekla pravedna kazna narodnoga gnjeva... Jedno s drugim, riječ je o gotovo milijun ljudi koji su masovnim likvidacijama, političkim i ekonomskim obespravljivanjem, natjerani u emigraciju.
To je tehnička definicija `etničkog čišćenja`. Nema nikakve sumnje da je riječ o ostvarivanju intencija Titova režima, njegovu prioritetnom zadatku za vlastito učvršćivanje u prvim poratnim godinama, dok je funkcionirao u sklopu `lagera`, s pokrićem i podrškom staljinističkog Sovjetskog Saveza. Zašto bismo to krili ili se oko toga pravili ludi? Pa, nismo mi to počinili, mi smo protiv toga, mi smo sa Staljinovim i Titovim žrtvama, pa se i kao bivši komunisti i Hrvati tu osjećamo kao Talijani! A taj Napolitano, koji je sve pokrenuo svojom mirnom, načelnom izjavom kakva priliči jednom predsjedniku s moralnim autoritetom, pa i on je bivša komunjara i još, za razliku od nas, nepopravljiva - bio je član KP Italije od '45. do '91, dok se cijela stvar nije srušila kao Berlinski zid, pa se upisao u `Partito della Sinistra`, ukratko, nije on nikakav talijanski kriptonacionalist, nego čovjek takvog idejnog profila da u doba hladnog rata nije mogao dobiti američku vizu, iako je pozvan da predaje na Massachusetts Institute of Technology! Eto, s takvim je Stipe odabrao da polemizira, uz asistenciju svog glavnog vanjskopolitičkog savjetnika Budimira Lončara, koji ga je, uostalom, o ovome mogao informirati iz prve ruke. On je bio šef OZNA za jedan dio Dalmacije, a OZNA je bila izravno zadužena za sve te likvidacije narodnih neprijatelja. Lončar je, figurativno, stajao nad fojbom, ako ne u egzekutivnom, svakako u administrativnom smislu.
Šema? Mislim da treba zaviriti u Ustav pa pogledati što ima o `impeachmentu`, parlamentarnoj smjeni predsjednika, jer ovakve kajle ne bi trebalo ni od koga trpjeti, čak ni od našega Stipe, koji se, znamo, samo vadi za onaj svoj australijski repertoar. Drugo, nije li došao čas da se Hrvatska počne pretvarati u pravu parlamentarnu demokraciju, pa donese novi ustavni zakon o načinu izbora i ovlastima predsjednika? Kome treba Tuđmanov zamjenik na Pantovčaku, koji vodi vlastitu vanjsku politiku, upravlja obavještajnim službama, imenuje generale i ambasadore, uspostavlja međunarodne ekonomske odnose, a s vremena na vrijeme, ode na Kubu gdje nesvrstani podrže iranski nuklearni program ili započne svađu s najuglednijim europskim antifašistima? Dajmo nekog manje agilnog i žovijalnog, s ovlastima, otprilike, poput predsjednika Ustavnog suda...