Gotovo je zaboravljen slučaj Seade Paravlić, žučnog borca za bošnjačke interese, koja je naglo dala otkaz u parlamentu i prestala biti član svoje drage partije SDA, pa se udobno namjestila u fotelju člana Ustavnog suda BiH. Naravno da dotična gospođa nije imala nikakvo sudijsko iskustvo, ali je imala svoju partiju koja je nju postavila na ugodno i ugledno mjesto u pravosudnoj službi.
U javnosti se ne spominje kako je Mariofil Ljubić, dugogodišnji HDZ-ov visoki dužnosnik, ostavio svoje partijske drugove i namjestio se na mjesto ombudsmana BiH. Naravno da nije on sam sebe tamo postavio, niti je za ombudsmana izglasan zbog svog pravničkog iskustva, nego su se hrvatski stranački dužnosnici dogovorili sa svojim partnerima da on njima najbolje odgovara na tom mjestu. Ako je još poznato da je njegov rođeni brat sada u državnoj vladi ministar saobraćaja i predsjednik stranke HDZ 1990, onda je jasno da kod tog ombudsmana nema nezavisnog sudovanja, nego je tu očigledan sukob interesa, a još očiglednija zavisnost njegovog rada od partijskih interesa. Sve ovo govori da su uglavnom naši pravosudni dužnosnici zapravo produžena ruka stranačkih politika, pa je tu teško govoriti o pravu i pravednosti.
Najnoviji slučaj sa Vitomirom Popovićem, koji čeka reizbor za ombudsmana BiH, još bolje nas uvjerava kakvi mogu biti kadrovi u ovoj oblasti. Dotični Popović je rekao novinaru da njemu i njegovom uredniku treba metak u čelo, jer je nezadovoljan kako se piše o njemu i njegovoj karijeri. A Popović je u ratnom vihoru u Banjaluci etnički čistio sudske prostorije od nesrba, za šta postoje svjedoci. Sve to ništa ne smeta političkom rukovodstvu u Republici Srpskoj da ga ponovo predlože za jednog od ombudsmana BiH. U ovom slučaju je zanimljivo da Beriz Belkić, visoko pozicionirani član Stranke za BiH, glasa za Popovića, jer su se valjda tako vladajuće stranke dogovorile. To pokazuje i moralni pad Beriza Belkića, jer je on svakako znao za Popovićeve `bisere` iz biografije.
Kao jedna nevažna epizoda spominjem se sudije Vlade Adamovića, koji je zbog nekih muško-ženskih odnosa suspendovan sa svog radnog mjesta. Naravno da su svi ljudi grešni, ali sudije i tužioci morali bi biti uzori u moralnom pogledu, zato njihove odluke ne trpe komentare. Ali kako su sudije sklone korupciji, raznim nemoralnim radnjama, onda se nema povjerenja u njihov rad. Shodno tome, nema se povjerenja ni u društvo u kojem nema službe koja je bespogovorno čista od uticaja sa strane.
Godinama se razvlačilo sudovanje Ramizu Delaliću Ćeli za neka kafanska ubistva, kao i za predratno ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, kao i za mnogobrojna gangsterska ponašanja. Moguće da bi ti procesi trajali do unedogled, da Ćelo nije ubijen u obračunu ulične mafije. Naravno da od takvih tipova tužiteljima i sudijama prijete ozbiljne neugodnosti, zbog čega su ovi ljudi i dobro nagrađeni.
Podrazumijeva se da tužioci i sudije budu nepopustljivi u svojim odlukama, ali se u našim uslovima te odluke mogu čekati i po nekoliko godina. Visoko sudsko i tužilačko vijeće povremeno kažnjava sudije zbog nerada, zbog toga što u njihovim ladicama stoje gomile neriješenih slučajeva. Ali se čini da to nije dovoljno i dalje se otežu procesi, nema dobre učinkovitosti.
Ako je državno tužilaštvo oslobodilo optužbe Hasana Čengića, Momčila Mandića i Dragana Čovića, onda tužilac Marinko Jurčević nije dobro sročio i podkrijepio svoje tužbe. Ili je to namjerno uradio plašeći se stranačkog odgovora, stranačkih prefinjenih reperkusija. Iako bi tužioci i sudije trebalo da budu nedodirljivi, ipak, to ne znači da ne treba da odgovaraju za svoj nerad i aljkavost, a posebno za svoje dodvoravanje strankama.
Problemi sa pravosuđem, potkupljivim sudijama i neodgovornim tužiteljima, nisu samo naša specifičnost. I u zemljama sa razvijenom demokratijom događaju se skandali oko sudskih procesa. To su česte teme tamošnjih serija i filmova. Ali ipak, čini se, nisu u tolikoj mjeri rasprostranjene pravničke zavrzlame i nepodobnosti kao u nas. Pa i pitanje opstanka policije RS za vrhovnike u tom entitetu jeste pitanje političke kontrole nad cjelokupnim pravosudnim sistemom. Sve je u ovoj našoj zemlji potčinjeno kontroli stranaka na vlasti, pa i u ovoj pravnoj oblasti.